Iako je tenis po definiciji gospodski sport, dvoboj u Splitu ipak je obilježilo ime protivnika i veliki rivalitet koji on u pravilu nosi. Nakon sramotnog glasnog zviždanja srpskoj himni, već i prije prvog udarca u meču između Ivana Ljubičića i Novaka Đokovića sudac je utišavao atmosferu, a kada je počelo, tribine su uzavrele.

Oko pet tisuća okupljenih, vokalno predvođenih s desetak okupljenih vinkovačkih Ultrasa, stvorilo je rijetko viđen pritisak na drugog igrača svijeta. Svaki promašeni servis pozdravljen je kao da je povratnik Ljubičić osvojio set, a dvostruke greške popraćene su klasičnim stadionskim ovacijama. Čak je i standardan pljesak sa srpske klupe dočekan zvižducima s tribine.

Kroz buku se probilo i poneki primitivan uzvik, kao: 'Ubij Srbina!', ali takvi navijači bili su, srećom, u zanemarivoj manjini.

Takvu atmosferu amortizirao je suvereni Đokovićev ulazak u meč, a pomoglo je i što u dvorani nije bilo navijača sa srpskim obilježjima. U Split ih je, prema izvoru iz srpskog saveza, doputovalo dvjestotinjak, od čega veliku većinu čine sponzori i njihovi partneri. Prema dostupnim informacijama, u gradu nisu zabilježeni nikakvi incidenti.

Pritisak na Đokovića ponovno je porastao nakon povratka Ljubičića u prvi set, ali pri rezultatu 5:5 Ljubičić je putem službenog spikera prenio molbu navijačima da ne ometaju protivnika. Apel je urodio plodom i zavladala je atmosfera primjerenija bijelom sportu, iako ni one s početka dvoboja nisu rijetkost za Davis kup u temperamentnijim sredinama diljem svijeta.