Mnogi hrvatski stadioni u prošlosti nisu zadovoljavali prvoligaške uvjete, ali im se uvijek gledalo kroz prste. Nikada nitko nije mogao ni zamisliti da će katastrofalna infrastuktura biti kobna za jedan mladi život nogometaša. Ali upravo to se dogodilo.

Dana 29. ožujka 2008., na utakmici Zadra i Cibalije u Stanovima, poslije jednog bezazlenog duela Hrvoje Ćustić glavom je udario u betonski zid uz teren. Hitna pomoć odmah je došla po njega, pružila mu pomoć i prevezla ga u zadarsku bolnicu. Uslijed kritičnog stanja, u kojem se nalazio zbog oštećenja mozga, peti dan je podlegao teškim ozljedama glave.

Smrt mladog nogometaša pogodila je hrvatsku nogometnu javnost. Postavljala su se i pitanja odgovornosti onih koji su klubu s takvom infrastrukturom odobrili licencu za natjecanje. Tek potaknut tragedijom HNS je nadopunio Pravilnik o licenciranju u koji je dodao propis u kojem stoji da prvoligaški travnjaci moraju biti široki minimalno pet metara van linija za igru. Onima koji to nisu u mogućnosti, iznimno se može dopustiti i neispunjenje uvjeta, uz adekvatna ‘tehnička rješenja’. No za Hrvoja Ćustića bilo je kasno.

Veliki prijatelj s tragično preminulim nogometašem bio je i današnji hrvatski reprezentativac Danijel Subašić. On redovito igra utakmice u majici s Ćustićevom slikom ispod dresa i ne propušta priliku posvetiti svaku pobjedu i uspjeh svom neprežaljenom prijatelju.

Bilo je tako i u Rusiji, na svjetskom prvenstvu, gdje je nakon svake pobjede s posebnim osjećajem pokazivao majicu, a počast mu je odao, s još trojicom svojih suigrača i sumještana, Lukom Modrićem, Šimom Vrsaljkom i Dominikom Livakovićem po povratku iz Rusije, kada je u jeku slavlja - posjetio stadion i upalio svijeću u spomen na preminulog prijatelja.