Netko će možda reći da je prerano pet mjeseci prije utakmice raspravljati o tome tko bi je trebao započeti. No budite sigurni da Niko Kovač sa svojim stožerom već sada naveliko o tome razmišlja, a 'poluvrijeme' sezone idealno je vrijeme da sumiramo dojmove i pokušamo dokučiti tko je od hrvatskih napadača u kakvoj formi i s kakvim izgledima ulazi u njen nastavak.

Sve to je pod pretpostavkom da se izbornik neće odlučiti za formaciju s više od jednog napadača. Realnih alternativa Mandžukiću je trenutno najviše pet ili šest, s time da nitko nije izraženi favorit. Ovdje smo naveli sedam opcija, plus još neke koje svoju šansu čekaju na marginama.

1. Ivica Olić

Vfl Wolfsburg; ove sezone 24 nastupa, 8 golova

34-godišnji miljenik hrvatskih navijača proživio je bezbroj uspona i padova u karijeri, a ove je sezone amplituda još jednom krenula prema gore. Za Wolfsburg sada igra isključivo kao centarfor u sustavu 4-2-3-1 i zabija: 7 golova u 17 prvenstvenih nastupa. U čak 15 od tih zamijenjen je potkraj utakmice – godine su tu, ipak... A njegov stil igre iziskuje ogromnu potrošnju energije.

Imalo bi smisla Brazilcima suprotstaviti 'radničku' špicu – nekoga čija bi energija, požrtvovnost i trka bili konstantna opasnost za zadnju liniju domaćina. U susretu kakav se može očekivati, možda bi njegove prednosti nadjačale realne nedostatke, a znamo i da Olić u pravilu igra najbolje u velikim utakmicama. Niko Kovač također je, čini se, slab na svog bivšeg suigrača. Uspije li u mjesecima koji dolaze zadržati formu i sačuvati se od ozljeda, bit će vjerojatno najizglednije rješenje za Brazil. No je li i najbolje?

2. Eduardo

Šahtar Donjeck; ove sezone 21 nastup, 8 golova

Stalno se provlači teza o tome kako je Duduov najveći nedostatak to što ne igra redovito, ali zapravo je ove sezone nastupio u 13 od 18 Šahtarovih prvenstvenih susreta – iako samo jednu od tih svih 90 minuta. Zapravo ima i gotovo dvostruko bolji realizatorski učinak od Olića (u svim natjecanjima): on postiže gol svakih 118 minuta, a Olić tek svakih 227. Da, nije isto zabijati za Šahtar u ukrajinskoj Premier ligi i za Wolfsburg u Bundesligi, ali svakako treba napomenuti i to da Eduardo pod Lucescuom gotovo nikad ne igra kao špica: rumunjski strateg seli ga s lijevog na desnog krilo ili na poziciju drugog napadača.

Ne treba posebno naglašavati koliko bi bio motiviran ako nastupi u ovom susretu, na domaćem terenu protiv svoje prve domovine: za njega je to životni san. No odluka će prije svega ovisiti o taktičkim postavkama i stilu igre cijele momčadi.

3. Leon Benko

Rijeka; ove sezone 31 nastup, 21 gol

'Van Basten s Kvarnera' izbor je Rijekinih navijača i dijela ostalih domaćih kibica, a nije teško ni zaključiti zašto: Benko zabija, i to obilno. No ako izračunamo koliko mu je minuta igre potrebno za jedan gol, dolazimo do fascinantnog podatka da je po tome izjednačen s Eduardom – obojica postižu pogodak svakih 118 minuta...

I dok je 30-godišnji Varaždinac svojom formom zaslužio poziv u reprezentaciju, zagovornici njega kao startera spremni su na jedno oko zažmiriti na činjenicu da Benko naprosto nije igrač koji se klasom može mjeriti s Olićem i Eduardom, kao i na to da osim golgeterskog učinka (u domaćim natjecanjima i Europa ligi) ne nudi baš puno više – barem ne na razini koja je reprezentaciji potrebna. Da je drugačije, bi li doista još uvijek bio na Kantridi?

4. Nikica Jelavić

Everton; ove sezone 13 nastupa, 0 golova

Statistika, nažalost, govori i previše: Nikica Jelavić posljednji put zabio je još u ožujku prošle godine. I tu, više-manje, završava priča o njegovim trenutnim izgledima za mjesto u špici protiv Brazila. Jedina mu je šansa da u ovom prijelaznom roku nađe klub u kojem će redovito igrati i počne postizati golove. No isto tako, vrlo je upitno bi li Jelavić bio taktički dobro rješenje za momčad poput Hrvatske protiv momčadi kao što je Brazil. Gotovo je nemoguće da će započeti tu utakmicu.

5. Nikola Kalinić

Dnipro; ove sezone 20 nastupa, 6 golova

Je li Dniprov centarfor realna opcija za Hrvatsku? Teško. Njegove karakteristike i stil igre možda su pogodne za razaranje obrana suparnika lakše kategorije, ali braniči svjetske klase poput brazilskih ne bi trebali imati nikakvih problema da ga ukrote. Osim toga, njegov daljnji razvoj je pod znakom pitanja, forma ne baš impresivna i upitno je hoće li Kalinić uopće putovati za Brazil s Kovačevom ekspedicijom.

6. Ante Rebić

Fiorentina; ove sezone 16 nastupa, 4 gola

Evo opcije koja izgleda potencijalno vrlo primamljivo: stasiti mladić iz Imotske krajine ima sve fizičke i tehničke predispozicije da postane ozbiljan igrač, a u svakom dosadašnjem nastupu za Hrvatsku uspio je skrenuti pozornost na sebe. Jedino upitno je, čini se, pomalo 'tvrda' glava.

Rebić je dosad najčešće igrao na lijevom krilu, ali očigledno je da bi mogao zauzeti i mjesto u samoj špici. No 20-godišnji Rebić gotovo uopće ne igra u klubu: dosad je tek triput ušao s klupe u Serie A i skupio 82 minute nastupa za Fiorentinu. Golove je postigao za mladu reprezentaciju te na svom debiju za seniorsku vrstu u onom prijateljskom susretu s Lihtenštajnom. Svakako bismo ga željeli vidjeti među 23 igrača za Brazil, ali pripreme će pokazati je li spreman za veliki iskorak.

7. nitko (dodatni veznjak umjesto špice)

Možda je Mandžukićev izostanak i utakmica s Brazilom u kojoj nemamo puno toga izgubiti prilika za pokušati nešto novo. Igra s 'lažnom devetkom', ili uopće bez špice, u proteklih je godinu dana postala manje neuobičajena. Takav sustav ima svoje prednosti (i nedostatke), ali prije upotrebe treba pažljivo 'pročitati uputstva' – ne može se tako igrati ako nemate odgovarajuće igrače i ako niste dobro uvježbali kretanja i taktičke odgovornosti svakog pojedinca.

Niko Kranjčar nedavno je zaigrao kao lažni napadač za QPR, iako je vrlo diskutabilno kako takav sustav zamišlja njegov trener Harry Redknapp. Ivan Rakitić također je u nekim (kratkim) fazama utakmica bio najistureniji igrač svoje momčadi. Njih dvojica vjerojatno su najizgledniji kandidati za takvo nešto među hrvatskim reprezentativcima, a to baš i ne obećava – obojici je brzina ozbiljni nedostatak i pitanje je koliko bi to mogli nadomjestiti tehnikom te pozicijskom inteligencijom. Osim toga, ovakav stil igre vrlo bi vjerojatno zahtijevao 'ušpicavanje' brzih i vrlo ofenzivnih krila, a upitno je možemo li naći takva. No do Brazila je ostalo još dosta vremena i možda se i može nešto smisliti...

Lista kandidata tu možda i ne završava. Mladen Petrić (onaj iz najboljih dana) bio bi izvrsno potencijalno rješenje, vidjet ćemo hoće li naći klub u kojem će redovito igrati; Ivan Santini hit je belgijskog prvenstva, zabio je 13 golova u 22 nastupa za Kotrijk; Andrej Kramarić nada se izbornikovom pozivu, a možda ga i izbori; Atalantin Marko Livaja je s pravom u Kovačevoj nemilosti, a Ante Vukušić je nekoć bio kandidat, ali sad najprije treba oživjeti vlastitu karijeru.

Duje Čop? OK, hajdemo se ipak zadržati na koliko-toliko realnim opcijama...