Vijest da je najizoliranija država na svijetu testirala novu bespilotnu letjelicu objavila je platforma NK News koja se isključivo bavi vijestima iz Sjeverne Koreje. Portal koji analitički pristupa Pjongjangu objavio je pritom više fotografija drona, što je dalo povodima zapadnim analitičarima za iscrpnu procjenu viđene letjelice. Inače, Saebyeol-4 je prvi put predstavljen javnosti u srpnju 2023., ali njegove tehničke specifikacije su otada ostale neotkrivene.

Ipak, Saebyeol-4 je prvi put viđen u lipnju 2023., kada ga je otkrio i snimio privatni satelit. Uspoređujući fotografije tada još nepoznatog drona, vojni analitičari su ocijenili da je riječ o letjelici koja svojim vanjskim izgledom nevjerojatno sliči na Northrop Grummanov dron za nadzor na velikim visinama tipa RQ-4 Global Hawk, predstavljen još 2001. godine.

Nakon što je Pjongjang objavio da se nova letjelica naziva Saebyeol-4, analitičari su zaključili da su Sjevernokorejci preuzeli od Amerikanaca i klasifikaciju drona, što je napravljeno i u ranijem slučaju s dronom Saebyeol-9, a koji izgledom neodoljivo podsjeća na američki MQ-9 Reaper, proizveden u General Atomicsu.

Ubrzo nakon objavljene vijesti o testiranju Saebyeol-4, južnokorejski mediji dali su mu uvjetni naziv ''sjevernokorejski globalni jastreb'', čime su naglasili njegovu zapanjujuću sličnost s američkim ''Globalnim jastrebom''. Vrlo brzo je reagirao i Združeni stožer južnokorejske vojske koji je procijenio da je Saebyeol-4 visinski izviđački dron. Službeni Seul nije propustio dometnuti da su sjeverni susjedi imitirali i američki font kojim se označavaju trupovi bespilotnih letjelica iz sastava vojske Sjedinjenih Država.

Iranski, kineski i ruski dobavljači tehnologija

Prema analizama Seula, Saebyeol-4 je testiran u zračnom prostoru iznad Pjongjanga, što potvrđuju i objavljene fotografije drona u letu iznad Ulice znanstvenika budućnosti, gdje je nedavno instaliran i prvi javna Wi-Fi mreža u toj državi. Seul je također zaključio kako je moguće da su Sjevernokorejci i ranije testirali novi dron i to na različitim visinama, ali fotografije tih pokusa nisu javno objavljene.

Neovisni vojni analitičari procjenjuju kako je Saebyeol-4 mogao nastati u tehničkoj suradnji s Iranom koji ima razne tehnologije bespilotnih letjelica već dokazanih u praksi. Svoje procjene pritom potkrepljuju činjenicom da su Iranci oborili 2019. godine jedan američki RQ-4 i potom njegove dijelove predali Pjongjangu.

Čini se da je Sjeverna Koreja to doista i učinila jer je njihov novi dron izravna kopija RQ-4 koja uključuje antenu za podatkovnu vezu. Međutim, mjesto na kojem bi se trebala nalaziti radar s aktivnom faznom antenskom rešetkom razlikuje se od onog na Global Hawku. Prisutnost takvih kompaktnih sustava u Sjevernoj Koreji je upitna. Uz to, za razliku od Saebyeol-9 koji ima vidljivu optičku opremu, sjevernokorejska ''četvorka'' nije opremljena nikakvim posebnim senzorima osim otvora za video kameru na prednjoj strani.

Američki pak stručnjaci, uključujući one s Istraživačkog insitituta Rand, misle da su Sjevernokorejci dizajnirali svoj novi dron na temelju hakiranih podataka američkih proizvođača, a svoje mišljenje temelje na inferiornim mogućnostima Pjongjanga u domeni optičke tehnologije. Međutim, u ovom trenutku je teško donijeti precizan zaključak jer je letjelica još uvijek u razvoju i njegove će se performanse vjerojatno poboljšati u budućnosti uz tehničku podršku Kine ili Rusije. Pritom valja reći i da je Iran pokušao kopirati RQ-4, ali nije uspio implementirati turboventilatorski motor.

I motor iz neoperabilnih lovaca

Na prednjem dijelu Saebyeolu-4 posebno se ističe prepoznatljiva grba kakvu ima i Global Hawk. U njoj je smještena antena za komunikaciju sa satelitskom konstelacijom koja omogućuje upravljanje dronom i prijenos podataka s bilo kojeg mjesta na svijetu. Iako Sjeverna Koreja ima vlastitu satelitsku konstelaciju putem izviđačkog satelita Malligyong-1, lansiranog u studenome 2023., nije poznato može li ta konstelacija osigurati nesmetanu komunikaciju na velikim područjima.

Također nije poznato ima li Sjeverna Koreja uopće komunikacijske satelite. Korištenje kineskih satelita za sada se čini malo vjerojatnim, a prema procjenama stručnjaka Kina je eventualno mogla opskrbiti Sjevernu Koreju s optičkom kamerom visoke rezolucije koja se nalazi u nosnom dijelu Saebyeola-4.

Činjenica da Sjeverna Koreja ne posjeduje komunikacijski satelit vjerojatno neće biti problem u radu novog drona. Međutim, zbog uske prirode Korejskog poluotoka, domet aktivnosti sjevernokorejskih bespilotnih letjelica je stotinjak kilometara, a njihov rad na srednjim visinama zbog mnoštva planina kontrolira zemaljski kontrolni centar. Valja naglasiti da iranski dronovi, kakvi se koriste u mnogim bliskoistočnim zemljama, također uspješno funkcioniraju bez prisutnosti komunikacijskih satelita.

Ono što je dosad neosporno potvrđeno jest da je podvozje drona izvedeno iz kineskog lovca J-7, koji se sam po sebi licencna kopija sovjetskog MiG-21, a koja još uvijek leti diljem svijeta, većinom u ratnim zrakoplovstvima zemalja Trećeg svijeta. Osnovni dizajn podvozja ostao je nepromijenjen, ali su kotači glavnog stajnog trapa premješteni prema van, dok je nosni kotač ostao isti. To može značiti da je Saebyeol-4 razvijen korištenjem gotovih rješenja, od kojih se neka mogu prilagoditi tijekom procesa projektiranja.

Vjerojatno je da dron koristi i druge komponente iz J-7, uključujući kinesku inačicu motora P11-300 i neke druge sustave. Točna težina Saebyeol-4 nije poznata, no na temelju specifikacija podvozja J-7 može se pretpostaviti da ne prelazi 9 tona. Korištenje elemenata J-7 nije iznenađujuće jer ih Sjeverna Koreja ima na stotine u svojem arsenalu, od kojih su mnogi izvan svoje izvorne funkcije pa su poslužili kao izvor za potrebne dijelove.