Kako je još ranije najavio francuski list Air & Cosmos, sustav LOAD predstavljen je na zrakoplovnoj izložbi Unmanned Systems X, održanoj 25. i 26. ožujka u njemačkom Bonnu. Proizvođač Airbus tom je prilikom istaknuo da naoružani prototip namjerava testirati do kraja ove godine, a serijska proizvodnja mogla bi biti spremna do 2027. godine.

Specijalizirani mediji navode da je LOAD namijenjen tome da bude jeftin i brz za proizvodnju te pojašnjavaju da je njegovo polazište Do-DT25, odnosno Airbusova zračna meta dužine 3,1 metra, raspona krila od 2,5 metara i maksimalne brzine od 555 kilometara na sat. Dakle srednje je brzine te može ostati u zraku oko sat vremena, a dizajnirana je za simulaciju zračnih prijetnji u obliku projektila zemlja-zrak i zrak-zrak te procjenu radarskih sposobnosti, ali i infracrveno vođenih raketnih sustava i topništva.

Airbusove zračne mete izvorno je razvio njemački EADS i imaju svestrane dodatne nosivosti, od vježbovnih do borbenih, dok operativni korisni tereti uključuju elektroničke protumjere u obliku infracrvenih baklji i radiofrekvencijsko ometanje, radarsku simulaciju, let na niskim visinama ispod 10 metara, razlikovanje prijateljskih od protivničkih letjelica te taktičke sustave za praćenje neutralizacije suparnika.

Široka ponuda potencijalnih presretačkih raketa

Valja reći da su Airbusove leteće mete sposobne izvoditi obrušavanja s velikih visina i okretati se pri velikim opterećenjima, s time da njihov sustav kontrole leta povećava robusnost putem 4D navigacije s više ciljeva za realistične scenarije.

Korištenje zračne mete kao osnove za bespilotnu letjelicu s borbenom zadaćom i vlastitim oružjem nije nova ideja. Prethodni primjeri uključuju Kratosov Air Wolf, temeljen na zračnoj meti MQM-178 Firejet, ili nešto veći UTAP-22 iz iste tvrtke, a kojem je izvornik BQM-167A Skeeter. Znatno ranije, za vrijeme Vijetnamskog rata, Amerikanci su koristili sustave Firebee, a koje je tvrtka Ryan proizvodila kao relativno rudimentarne dronove s ograničenim sposobnostima zrak-zemlja.

Prema zamisli Airbusovih konstruktora, LOAD će se naoružati minijaturnim projektilima zrak-zrak, a njih dva već su prikazana tijekom održavanja izložbe u Bonnu. Druga pak izvješća ukazuju na to da bi budući borbeni dron mogao nositi tri rakete za obaranje zračnih prijetnji. LOAD se može lansirati pomoću mobilnog pneumatskog katapulta, kakav se koristi za Do-DT25, nakon čega će imati operativni domet od oko 100 kilometara, osiguravajući time dragocjeno povećanja dosega mreža protuzračne obrane. Iako je zamišljeno da dron bude dovoljno jeftin da bi ga se smatralo jednokratnim, imat će opciju vraćanja u bazu putem ugrađenog padobrana, nakon čega će se moći ponovno upotrijebiti.

U ovoj fazi još uvijek nije jasno kojim će točno projektilima biti naoružan LOAD niti kakvu će vrstu navođenja koristiti, no upravo su u tijeku europski napori da se razviju jeftinije protudronske rakete kojima bi Airbusov sustav mogao biti naoružan. Američki analitičari procjenjuju da bi jedno od LOAD-ovih oružja mogao biti MBDA-ov prijenosni protuoklopni projektil Enforcer. Prilagodba ovakvih projektila za protudronske sustave nije novost jer MBDA već integrira Rheinmetallov Skyranger 30 u svoj sustav male protudronske rakete (SADM).

Druga jeftina oružja koja bi mogla biti prikladna za LOAD uključuju Martletov laki višenamjenski projektil (LMM). Thales je prethodno testirao ove projektile iz bespilotnog helikoptera Camcopter S-100, a njega proizvodi austrijski Schiebel, kao i iz bespilotne letjelice Fury, iza koje stoji BAE. Pritom valja naglasiti da, bez jeftinijeg oružja optimiziranog za napad na ciljeve slabijeg učinka, koncept LOAD nema puno smisla. Naime aktualni projektili zrak-zrak stoje više stotina tisuća dolara, pa čak i milijune, zbog čega je mogućnost ponovne upotrebe drona manje bitna od lansiranja, pri čemu će uništiti sam sebe i svoj ciljani dron. Osim toga, LOAD je premali za let čak i s najlakšim tradicionalnim projektilom zrak-zrak poput Martletovog LMM-a.

Idealno za rušenje dronova iranske i ruske proizvodnje

Airbus je kazao da će LOAD imati određeni stupanj autonomije kada je riječ o otkrivanju i gađanju ciljeva, iako će ljudska posada biti zadužena za lansiranje sustava. U Airbusu navode i to da će LOAD biti nadziran iz zemaljske kontrolne stranice koja koordinira dronove na temelju radarskih podataka ili slika zračne situacije, stoga može tražiti, detektirati i rušiti neprijateljske dronove kamikaze. Portal The War Zone naglašava da je LOAD-ova autonomija zanimljiva kada se radi o europskoj zabrinutosti o sposobnostima bespilotnih letjelica da autonomno napadaju mete, posebno one ljudske. Budući da je LOAD namijenjen uništavanju drugih dronova, to nije trenutni problem, ali je primjetno da Airbus inzistira na tome da čovjek odlučuje o trenutku ispaljivanja projektila iz tog sustava.

Značajna je i činjenica da je Airbus već koristio Do-DT25 za eksperimente koji uključuju autonomno navođenje i kontrolu, uključujući formacijsko letenje s primjenom nadopune gorivom tijekom leta. U isto vrijeme vrste tehnologija koje su korištene za testiranje autonomne navigacije, komunikacije i kooperativne kontrole vjerojatno bi se mogle iskoristiti za LOAD.

Airbus je također rekao da ima planove za integraciju arhitekture LOAD-a s drugim besposadnim letjelicama poput onih koje proizvodi Eurodrone, a riječ je o platformi dugotrajne izdržljivosti koja na srednjim visinama može ostati u zraku do 40 sati. Prema Airbusu, to bi omogućilo LOAD-u da radi u područjima koja još nisu u potpunosti pokrivena zemaljskim radarima protuzračne obrane, a što ukazuje na to da će se radar i potencijalno drugi senzori na Eurodroneu koristiti za LOAD-ovo pronalaženje ciljeva.

Inače, primarni cilj LOAD-a sastoji se od jednosmjernih napadačkih bespilotnih letjelica srednjeg i dugog dometa, odnosno klase dronova koja uključuje iranski Šahid i njegov ruski izdanak tipa Geran, a koji se naveliko koriste u ratu u Ukrajini. Te letjelice predstavljaju veliki problem kada lete u rojevima, osobito kada imamo na umu to da trošak njihova obaranja može biti nerazmjeran upotrebi LOAD-a ili nekog od tradicionalnih i skupih sustava protuzračne obrane kao što su IRIS-T ili Patriot.

U jeku aktualnih trzavica na relaciji Washington-Bruxelles potrebno je reći da Airbus promovira LOAD kao rješenje neovisno o američkim izvoznim ograničenjima. Točnije, LOAD neće biti obuhvaćen međunarodnim propisima o prometu oružjem (ITAR) američke vlade. Samim time, LOAD bi se mogao izvoziti u bilo koju zemlju bez ikakvog odobrenja Sjedinjenih Država, a što često stvara dodatne prepreke za zemlje treće strane. Zaključno, LOAD svakako nije prvo rješenje za prijetnju koju predstavljaju dronovi kamikaze i druge slične besposadne prijetnje, ali je svakako nastavak razvijanja ideje prema kojoj je dron najbolja obrana od drugog drona.