Kanada preispituje kupnju borbenih aviona F-35 zbog napetosti sa Sjedinjenim Državama, iako je Ottawa već platila prvih 16 od ukupno 88 naručenih letjelica. Stručnjaci smatraju da bi svaka odluka koja bi promijenila ili otkazala ugovor o kupnji F-35 bila potez zbog kojeg bi Kanađani desetljećima žalili
Samo nekoliko sati nakon što je ponovno imenovan na dužnost ministra obrane u novom kabinetu vlade Marka Carneyja, Bill Blair kazao je da njegov resor preispituje kupnju F-35 zbog prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa kanadskom suverenitetu i mogućem nametanju carina. Blair je tom prilikom istaknuo da je prvih 16 primjeraka F-35 već plaćeno te da bi oni mogli ući u sastav Kraljevskog kanadskog ratnog zrakoplovstva (RCAF), a ostatak flote mogli bi činiti avioni europskih dobavljača.
Vlada Kanade objavila je početkom siječnja 2023. da je potpisala ugovor o kupnji 88 primjeraka F-35A te bi trebali u potpunosti zamijeniti već dotrajale CF-18 Hornete, a koji se od američkih F-18 razlikuju samo po pridodanom reflektoru na lijevoj strani kokpita. Prema planovima, prve isporuke F-35A očekuju se iduće godine, a prva eskadrila trebala bi biti operativna 2029., dok se puna operativnost čitave flote planira između 2032. i 2034. godine.
Ugovorom je navedeno da će proizvođač Lockheed Martin isporučiti Kanadi avione u konfiguraciji Block 4, što je najnovija inačica tog američkog prodajnog hita. Cijena za 88 aviona ostala je ista kao i 2022. godine, kad je najavljena, te iznosi 19 milijardi dolara, s time da je Ottawa za 16 aviona već uplatila 1,3 milijarde dolara, odnosno 85 milijuna dolara po primjerku.
Valja naglasiti da je Kanada članica međunarodnog partnerstva osam zemalja, uspostavljenog 1990-ih za razvoj F-35. Članstvo u konzorciju donijelo joj je značajne prednosti, uključujući utjecaj na sposobnosti zrakoplova i povlaštene cijene. Osim toga, ovo je članstvo bilo ključni razlog zbog kojeg su kanadske obrambene tvrtke, poput Magellan Aerospacea u Winnipegu, bile uspješne u osiguravanju ugovora za nabavu dijelova za F-35.
Vitalne kanadske komponente
Trenutno čak 36 kanadskih kompanija isporučuje dijelove za F-35, dobivajući više od 3,3 milijarde američkih dolara prema ugovorima o nabavi te stvarajući mnoge dobro plaćene poslove. Važno je reći i to da svaki F-35 koji siđe s proizvodne trake u Fort Worthu u Teksasu sadrži 2,3 milijuna američkih dolara vrijedne dijelove iz Kanade, integrirane u njegovu konstrukciju, s time da je ta zemlja kao dio opskrbnog lanca od 1997. do 2021. već uprihodila 1,3 milijarde dolara.
Prema tvrdnjama neovisnih analitičara, svi ovi unosni ugovori bili bi ugroženi ako Kanada napusti taj program. Još važnije, izgubila bi svoj povlašteni položaj u rastućoj zajednici saveznika i partnera koji ističu da je F-35 superioran u odnosu na ostale avione na globalnom tržištu. Stručnjaci pritom ocjenjuju da bi otkazivanje kupnje F-35 nanijelo više štete Kanadi nego što bi naškodilo Sjedinjenim Državama.
Uz to, podsjećaju da Lockheed Martin, uz rastući broj zemalja koje kupuju F-35, ne bi imao problema s preusmjeravanjem kanadskih aviona drugim kupcima. S druge strane, Kanada bi morala ponovno otvoriti dugotrajne pregovore s drugim dobavljačima, što bi svakako utjecalo na obrambene sposobnosti osnivačice i vrlo važne članice NATO-a.
Važno je ukazati na to da se F-35 pokazao najboljim na gotovo svim natječajima na Zapadu, što nije bez razloga. Radi se o višenamjenskom lovcu u nekoliko inačica i sa stealth sposobnostima, a ujedno predstavlja novi borbeni koncept temeljen na mreži oružanih sustava. Naime, dok drugi lovci na tržištu zasad nude samo tradicionalne sposobnosti, F-35 predstavlja leteće čvorište senzora, projektila i obrambenih sustava s kojim se nijedan drugi borbeni avion ne može mjeriti.
Stoga ne čudi to da je kanadski premijer Carney opravdano zabrinut zbog toga da bi SAD jednog dana mogao odlučiti da Ottawa više ne bi trebala imati pravo na nadogradnju sustava F-35. Taj avion, naime, funkcionira na milijunima linija softverskog koda koji olakšava njegove jedinstvene sposobnosti. Planirano je da se redovito ažurira tijekom svog životnog vijeka, a u Kanadi se očekuje da će trajati četiri do pet desetljeća. Inače, jedini pristup softveru tog sustava imaju Sjedinjene Države.
Sveprisutni Amerikanci
Tom Lawson, umirovljeni kanadski general, bivši načelnik stožera obrane Kanade i nekadašnji pilot CF-18, ocijenio je za National Post da bi trebali nastaviti koristiti F-35 i u slučaju da SAD u nekom trenutku poduzme malo vjerojatan korak zabrane Ottawi da koristi ažuriranja. Naime tada bi se oslanjali na postojeći softverski paket. Lawson je uvjeren da bi njegova zemlja, unatoč mogućnosti blokiranja softverskog paketa, imala i nadalje flotu sposobnih lovaca.
U slučaju da Amerikanci doista uvedu softverska ograničenja, Washington bi prema Lawsonovu mišljenju imao problema s ograničenim kapacitetom kanadskih F-35 dodijeljenih Sjevernoameričkom zračnom zapovjedništvu (NORAD), a koje je ključno u obrani SAD-a. To je, tvrdi umirovljeni general, ključni razlog zbog kojeg Pentagon ne namjerava to provesti.
Drugo mjesto na kanadskom natječaju, na kojem je pobijedio F-35, zauzeo je švedski JAS 39 E Gripen, a ponuđen je u posebnoj inačici otpornoj na lokalne klimatske uvjete te prilagodljivoj strateškim zahtjevima Kanade - s većim dometom i optimalnom učinkovitošću goriva. Riječ je o avionu koji je kupilo nekoliko zemalja izvan NATO-a, poput Brazila, Južne Afrike i Tajlanda, uz tri saveznika NATO-a - Švedsku, Češku i Mađarsku - dok ih Britanci koriste isključivo za obuku.
Usporedbe radi, više od desetak članica NATO-a letjet će na F-35, pored Japana, Južne Koreje, Singapura i Izraela. Sam broj naručenih primjeraka tog aviona u usporedbi s Gripenima znači da je opskrbni lanac za dijelove i održavanje potonjih ograničen u usporedbi s F-35, što čini njihovo raspoređivanje daleko lakšim nego za bilo koji drugi lovac. Treći na natječaju bio je francuski Rafale, koji je kupila Hrvatska, a za njega se odlučuje sve više država na globalnoj razini.
Analitičari ističu da kanadska potraga za alternativom neće biti laka. Odluči li vlada kupiti europski Typhoon Eurofighter ili Gripen, suočena je s mogućnošću da SAD uloži veto jer ti avioni sadrže američke komponente. Primjerice, Gripen pokreće američki motor General Electric. Typhoon Eurofighter, koji je izgradio konzorcij Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Italije i Španjolske, nema pak američki motor, a pokreće ga Eurojet EJ200, najvećim dijelom proizvod britanskog Rolls-Roycea.
Scenarij iz noćne more
Međutim Eurofighteri imaju značajan udjel američkih komponenti, poput Lockheed Martinovog kontejnera za precizno gađanje, dok dijelove kokpita isporučuje Collins Aerospace, a Northrop Grumman inercijalne i satelitske navigacijske sustave. Američke tvrtke poput HiRel Connectorsa isporučuju francuskim Rafaleima električne i elektroničke konektore, a Collins Aerospace osigurava Pitotove sonde, detektore leda i temperaturne senzore. Kontejnere za precizno navođenje dobavlja Lockheed Martin, a Aerotech Herman Nelson osigurava prijenosne grijače.
Bilo je medijskih izvješća o tome da je SAD blokirao prodaju Saabovih Gripena E Kolumbiji, navodeći ograničenja na izvoz motora General Electric F414-GE-39E, a takav bi potez mogao osujetiti pokušaje potencijalnih kupaca poput Perua, države koja također procjenjuje mlazne zrakoplove Gripen E kao dio svojih napora za modernizaciju zračnih snaga. Takvih scenarija Kanada je itekako svjesna, a tvrdi to i umirovljeni general Lawson.
Ovaj stručnjak podsjeća da je njegova zemlja 1980-ih imala stotine lovaca te da je održavala tri različite flote, svaku sa svojim lancem opskrbe, inženjerskom zajednicom i obukom tehničara. Prema Lawsonu, sa samo 88 zrakoplova to nije održivo jer bi ukupni operativni troškovi povezani s mješovitom flotom lovaca bili enormno veći, stoga je Kanada mora izbjegavati.
Lawson je naglasio i da su kanadski CF-18 najstariji Horneti u upotrebi u svijetu te imaju vrlo ograničen preostali životni vijek. Ti se avioni više ne smatraju sposobnima za djelovanje u tipu rizičnog borbenog okruženja s kojim su se suočili nekoliko puta u posljednjim desetljećima. Bivši zapovjednik RCAF-a navodi i da su pripreme za prijem F-35 uveliko u tijeku. Naprimjer, stotine građevinskih radnika u dvije kanadske borbene baze grade infrastrukturu posebno dizajniranu za njih, a američki L3Harris odabran je kao strateški partner koji će pomoći u njihovu održavanju, spašavajući stotine inženjerskih poslova koji su trebali nestati nakon povlačenja CF-18.
Ono što posebno zabrinjava Lawsona je mogućnost da bi Kanada izlaskom iz programa F-35 zaustavila sve pripreme za dolazak novih lovaca. Ta bi odgoda dovela RCAF u opasnost da neko vrijeme ostane bez vitalne komponente protuzračne obrane. Ako se to dogodi, obrana kanadskog zračnog prostora bila bi prepuštena američkim rukama. Zbog Trumpove prijetnje da će anektirati Kanadu i učiniti je 51. američkom saveznom državom, taj je scenarij prava noćna mora za njih.