Nogometni trener danas je jedno od najbolje plaćenih zanimanja i sve izgleda lijepo i krasno ako se zovete Jose Mourinho ili Fabio Capello, no put do uspjeha za većinu trenera vrlo je težak i mnogi se ne uspiju nametnuti. Tako osim igračkih eksplozija, svaka sezone ponudi i definitivnu potvrdu nekolicine novih stručnjaka kojima smo posvetili ovaj članak
Lani je vrh ove liste zauzeo Jürgen Klopp, sjajni preporoditelj dortmundske Borussije. Ove su godine u užem izboru: Antonio Conte, Vicenzo Montella, Juan Ignacio Martinez, Diego Simeone, Alan Pardew, Rene Girard, Lucien Favre i Frank de Boer. Uključite se i vi u raspravu o ovoj temi – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja novog domaćeg nogometnog communityja!
Antonio Conte - Juventus
Trener koji je u sezonu ušao najviše osporavan od svih članova ove liste pa je time njegov uspjeh samo veći! Kada netko odradi prvenstvo bez poraza s omjerom: 22 pobjede i 15 remija, i to u talijanskoj Serie A, onda je to rezultat vrijedan svakog divljenja. Antonio Conte oduševio je nogometni svijet stvorivši šampionski Juventus iako su mu za to, zbog tanjeg igračkog kadra (pogotovo u odnosu na Milan), rijetki davali ikakve šanse. Juve se nakon 2003. vratio na tron, a Conte je stvorio savršene temelje za, svidjelo se to nekome ili ne, novi osvajački pohod Stare dame. Osobine koje su ga svojedobno krasile kao igrača vide se i sada; izrazita energičnost, odlučnost i pozitivan pristup samo su neke od karakteristika koje je prenio na igrače.
Tribina.hr interaktivni je web community unutar kojeg vi i ostali nogometni entuzijasti možete naći kvalitetne analize aktualnih događaja, sami kreirati sadržaj komentiranjem i izražavanjem vlastita mišljenja o postojećim analizama, postavljati foto i video materijal i ocjenjivati druge korisnike.Što je TRIBINA.HR?
Legendarni Aeroplanino, dugogodišnji golgeter Rome, prihvatio se, nakon kratkog spašavanja upravo svoje Vučice, vođenja Catanije. Cilj je bio 'dati sve od sebe i održati 16. momčad Serie A po vrijednosti u elitnom rangu talijanskog nogometa'. On je to debelo nadmašio. Opstanak je osiguran već prije nekoliko mjeseci, a da se nije dogodio na neki način očekivan i razumljiv pad, Catania bi sljedeće godine čak i igrala u Europi. Za razliku od Contea, Montella držanjem podsjeća na Fabija Capella, puno je suzdržaniji tip ličnosti, ali nipošto ne zaostaje po pitanju razumijevanja nogometa. Po svemu sudeći, vrlo će brzo preuzeti neki velikih talijanskih klubova.
Juan Ignacio Martinez - Levante
Do prošlog ljeta, J. I. Martinez (40) vodio je momčadi iz Segunde; Albacete, Salamancu i Cartagenu, a onda je minulog ljeta stigao u Levante - klub kojeg je tada 'krasila' momčad vrijedna 36 milijuna eura. Kada bi samo taj podatak određivao konačni rasplet Primere, Levante bi držao fenjer cijele sezone i već sredinom ožujka počeo pakirati stvari za seobu u Segundu. No u nogometu nerijetko važe i neka druga pravila pa je ovaj dojučerašnji trenerski anonimus Levante doveo do pobjede nad Real Madridom, do vodeće pozicije nakon prvih desetak kola, a na kraju i do borbe za Europu (u igri je još i Liga prvaka). Sve to mu je pošlo za rukom s najstarijom momčadi lige, satkanom uglavnom od nekadašnjih igrača Deportiva i Mallorce, od kojih su mnogi u kasnim tridesetima.
Diego Simeone – Atletico Madrid
Još jedan bivši igrač koji je pokazao kako je pred njim lijepa trenerska karijera. Preuzeo je klub nekoliko dana prije Božića 2011. u vrlo lošem stanju, s demoraliziranim igračima te bodovno bliže ispadanju iz lige nego Europi. Zadnje ligaško kolo dočekuje s 5. pozicije, s koje su još uvijek u prilici doći do 4. mjesta, tj. do kvalifikacija za Ligu prvaka. Osim toga, u Madrid je donio i pokal Europske lige, čime je osigurao i dogodine nastup u Europi. Simeone od svojih igrača zahtjeva ono što je i sam pokazivao na terenu: fanatičnu borbenost kombiniranu s taktičkom odgovornosti i racionalnim pristupom, a to mu zasad dobro polazi za rukom!
Rene Girard - Montpellier
58-godišnji Rene Girard do sada je kao najveće trenerske izazove mogao podastrti vođenje francuskih reprezentacija U-21 i U-19. Onda je u ljeto 2009. preuzeo Montpellier i dovukao ga do supervisokog 5. mjesta. U klubu kojem je prvi cilj bio održati prvoligaški status, taj se rezultat smatrao fenomenalnim. Kada je u sljedećoj sezoni Montpellier završio 14. svi su opet bili presretni. Nije teško zamisliti u kakvom je deliričnom stanju ovaj omaleni klub (sa 9. momčadi po vrijednosti, sa 17. budžetom lige) kada se nalaze na korak do naslova prvaka! Girard ima talent iz svojih igrača izvući najviše, budući da ima momčad koju uglavnom čine bilo mladi igrači omladinskog pogona, bilo igrači koji su u nekom drugom klubu zapeli na nekoj stepenici karijere.
Alan Pardew - Newcastle
Kada je uprava Svraka u prosincu 2010. smijenila voljenog trenera Chrisa Hughtona, navijači Newcastlea rigali su vatru. U takvom je raspoloženju na klupu legendarnog kluba sa St. James Parka stigao Alan Pardew.
- Nisam Chris, ali sam čovjek iz nogometa koji može obećati igru s puno žara i volje. Cilj mi je nastaviti na temeljima čovjeka koji je Newcastle vratio u Premiership - kazao je Pardew tada, a danas se, godinu i pol nakon toga, bori uvesti svoju momčad u Ligu prvaka. Prvi
put nakon sezone 2002/2003., Pardew se istaknuo kao vrlo hrabar menadžer, koji se, na račun novih pojačanja, na početku sezone nije libio pustiti Kevina Nolana i Joeyja Bartona, prošlogodišnje stožerne igrače.
Lucien Favre - Borussia Mönchegladbach
Lucien Favre, do prije par godina, bio je čovjek koji 'nije dao našem Joe Šimuniću da igra'. Tada je bio trener Herthe, koju je napustio kako bi u veljači 2011. preuzeo posrnulog i već zaboravljenog diva, Borussiju iz Mönchegladbacha. U situaciji kada su ih svi vodeći njemački analitičari vidjeli u 2. ligi, Favre je izvukao 'zeca iz šešira' te nizom pobjeda u zadnjih nekoliko kola spasio momčad. Ove je sezone taj uspjeh nadogradio izvrsnim četvrtim mjestom, koje će omogućiti Nijemcima dogodine borbu za Ligu prvaka. Na glasu je kao iznimno metodičan stručnjak, pravi taktički lisac, a njegove se taktike i formacije u njemačkim medijima često daju kao školski primjer iskorištavanja protivničkih slabosti.
Frank de Boer – Ajax
Nakon sjajne igračke karijere, Frank De Boer ubrzo se bacio u trenerske vode. U prosincu 2010., preuzeo je klupu svog matičnog kluba Ajaxa. Bilo je turbulentno razdoblje za Kopljanike, no on je ubrzo sve doveo u red. I to toliko kvalitetno da su se čelnici Ajaxa lupali u stražnjice što ranije nisu povukli taj potez, jer je Ajax na kraju završio na drugom mjestu prvenstva. No De Boer se tu nije zaustavio – i prošle i ove sezone otišao je korak dalje pokorivši nizozemsku ligu. Do ovogodišnje titule stigao je impresivnim nizom od 14 uzastopnih pobjeda.
Na našem portalu Tribina.hr - interaktivnoj web zajednici – možete glasati koji vam je trener od navedenih najbolji te napisati svoju analizu.