To je napravio Losovius, analitičar s portala Tribina.hr, koji je u svojoj analizi savjetovao zagrebački klub kojim modelom da potraži trenera, ali i sam došao do jednog imena:

'Dinamu je na klupi Zoran Mamić, koji po vlastitim riječima zapravo ne želi biti trener. Iako se treba toj Zokijevoj ekipi priznati da Dinamo igra stvarno bolje, ostaje dojam kako bi strani trener bio dobro rješenje, ali ostaju u pamćenju Mamićeve riječi (parafraziram): 'Strani bi trener tražio puno novaca, vjerojatno i oko milijun eura po sezoni, a ostaje pitanje njegove motivacije za radom u ovakvoj ligi i ovakvoj sredini.' Ukratko – boje se da ne dođe, uzme lovu i pobjegne… I to nije neracionalni strah.

Dakle, potrebno je bilo naći nekoga tko je već pokazao stručnost, tko nije pod utjecajem našeg podneblja, tko bi našao motiva raditi u Dinamu i Hrvatskoj, te nekoga tko nije ludo skup.

Kada ste u takvoj situaciji, deficitarnoj u svakom smislu (nemaš ni love ni radne uvjete), onda moraš biti inovativan, jer to je sve što ti ostaje. Poučen statističkim podacima iz jedne knjige ('Scorecasting'), godinama su klubovi u Americi, pogotovo NFL-u, imali ogromne predrasude prema 'crnim' i hispano trenerima, jer se smatralo da su lošiji od svojih 'bijelih' kolega. Kako ih je bilo malo – svega po dva-tri u sezoni – njihovi su rezultati bili izuzetni. Tom Flores prvi je Hispanac koji je bio glavni trener i osvojio je dva Superbowla, jednako kao što su ponajbolji treneri svoje ere bili Art Shell i Tony Dungy

Kada se gledala statistika, ispalo je da su ne-bijeli treneri značajno bolji. Logično je, ljudi koji su se uspjeli probiti unatoč predrasudama, bili su stvarno fantastični stručnjaci (morali su biti da se nametnu u nepravednim uvjetima), pa nije niti čudno kako su statistički bili među najboljima i tako dali zapravo 'lažne' superiorne podatke za svoju grupu.

Kakve to veze ima s Dinamom? Dinamo se treba riješiti predrasuda i iskoristiti predrasude svih ostalih. Pripremite se, jer slijedeći bi trener Dinama, trebala biti - Pia Mariane Sundhage! Mislim da nema razloga da žene ne mogu biti jednako uspješni nogometni treneri kao i muški, a ovo je vjerojatno najbolji ženski nogometni stručnjak na Svijetu.

Tri su ogromna razloga zašto bi to bilo isplativo napraviti:

Stručnost
Riječ je o osobi koja je već dvaput osvajala Olimpijske igre (koje su u ženskom nogometu važnije od Svjetskog prvenstva) s američkom reprezentacijom, te koja je kao izbornica Švedske (funkcija koju i danas obnaša) došla do polufinala na Svjetskom prvenstvu, s kadrom koji je u najmanju ruku limitiran. Dakle, riječ je o trenerici koja ima uspjehe na najvišoj razini, iako je ženski nogomet u pitanju.

U posljednje je četiri sezone bila u top 3 trenera u ženskom nogometu (po izboru FIFA-e), koji koliko god bio inferioran muškom, i dalje nudi izazove, a sasvim sigurno nije moguće bez velike stručnosti doći do takvog postignuća. Štoviše, poprilično sam siguran da mnogi treneri, koje Dinamo ne može dovesti iz svijeta nogometa, ne bi došli do ovakvih rezultata. O hrvatskima da ne pričam...

Motivacija
Kao jedina žena na čelu profesionalnog muškog kluba, nema nikakve dileme da bi se htjela dokazati kako je dorasla svojim muškim kolegama. Nema dvojbe da o stručnosti, profesionalnosti i pristupu ne bi trebalo niti govoriti i da bi se radilo o osobi koja je voljna usvajati nove taktičke trendove i kontinuirano raditi na sebi.

Pritisak bi bio enorman, ali ipak riječ je o nekome tko je već osvajao sve moguće i nemoguće, bio na vrhu u jednom domeni, a tako bi otvorio novo poglavlje i htio se dokazati. Takvoj osobi ne samo da ne bi smetala naša liga i uvjeti, vjerojatno bi to bio dodatni izvor motivacije.

Popularnost
Dinamo bi postao planetarno poznat klub, a promocijske bi mogućnosti postale nesagledive. Sama činjenica da biste mogli reklamirati kako imate 'NAJBOLJU trenericu na svijetu' daje vam silan marketinški potencijal, u svakom pogledu.

Vjerujem da bi čak i mediji dobili neku temu koja ne spada u uobičajenu Dinamovu priču, a iako bi se trebalo boriti protiv predrasuda, kritika i sprdnje (koje bi bilo na pretek), cijela bi bilanca bila u debelom plusu. Čak vjerujem da bi se dosta publike vratilo samo da vide 'koji se vrag tu događa'. Bilo bi svakakvih povika, iako teško da s te strane može biti gore nego što je...

Ne moram niti spominjati koji bi bili problemi; od opće zbunjenosti do salvi uvreda, nerazumijevanja i svega ostalog što već prati diskriminaciju u stopu. Ali, apsolutno su iste stvari prolazili oni NFL klubovi s početka priče kada su uposlili trenere koji nisu bili 'ozbiljni bijeli ljudi'. To im se višestruko isplatilo, iako im je dobar dio, čak i stručne, javnosti predviđao potpuni krah.

A što je najgore što se može dogoditi?
Fijasko u Ligi prvaka/Europskoj ligi i blijede partije u domaćem prvenstvu, te igrači koji se otimaju kontroli te ne žele igrati kako trener kaže. To bi samo značilo ponavljanje onoga što ionako gledamo, samo bi ovo bio pokušaj da se nešto promijeni.