U svome tekstu, koji se referencirao na talijanske medije, naš je suradnik Aleksandar Holiga natuknuo kolika je potencijalna snaga Hajdukovog imena, a onda i brenda. S njime se slaže i Sthagon, korisnik s portala Tribina.hr, koji je objasnio razloga zašto smatra da ga Hajduk olako prodaje. Dakako, ne misli da Hajduk radi dobar posao, kako je objašnjeno OVDJE, već sasvim suprotno:

'Co-branding, ako se izvede dobro, može imati vrlo pozitivan efekt na poslovanje. Kombiniraš snagu dva brenda kako bi dodatno osnažio oba i time postigao efekt da su kupci za tvoje proizvode spremni plaćati još višu cijenu. Ključne riječi su: ekskluzivnost, premium, jedinstvena prilika, genijalna kombinacija, neponovljivo, savršen spoj... Iz takvog partnerstva oba brenda profitiraju.

Prilikom osmišljavanja ovakvih poslova važno je prvo razumjeti što koji brend može donijeti u igru. Velika firma može donijeti kredibilitet, mlada firma svježinu i inovativnost, tehnološka firma percepciju napretka, dizajnerska firma osjećaj ekskluzivnosti i sl. Kada spojimo takve dvije firme stvaramo pojačani premium dojam: vrhunska obuća za najbolje sportaše (Jordan & Nike), ekskluzivna i inovativna tehnologija (Aston Martin & Nokia), super cool auti (Fiat & Mattel), extra premium (Master Card & Virgin)...

Logika iza svega je vrlo jednostavna – najbolji rade s najboljima; 'Ne bi si jedan Apple dopustio povezivanje s Nikeom da su njihovi proizvodi nekvalitetni'. Tu dolazimo do nečega vrlo bitnog u poslovnom svijetu, a to je reputacijski rizik.

Partnerski brend ti može nanijeti i veliku štetu. Kao što svojim pozitivnim karakteristikama doprinosi tvom brendu tako će mu i svojim negativnim naštetiti. Dakle, potrebno je paziti ne samo što tvoja tvrtka radi već što radi i partnerska tvrtka. Primjeri za to su: EA Sports, Gillette, AT&T i ostali, koji su raskinuli ugovor s Tiger Woodsom zbog njegovih privatnih skandala, Chanel otkazao Kate Moss zbog skandala s kokainom... Nekvaliteta proizvoda ili bilo kakav skandal vezan uz partnera jednostavno će se pretočiti i na tvoj brend.

Sve velike tvrtke iznimno paze na brend i užasno su alergične na bilo kakav reputacijski rizik. Brend se gradi godinama, a uništava jednim skandalom.

No, analizirajmo ovu situaciju s Hajdukom. Postoji nešto što se zove sponzorstvo. Imaš snažan sportski brend i drugi se žele vezati za njega. Plaćaju ti da bi bili na tvom dresu i na taj način pokazuju da cijene ono što predstavljaš u nadi da će kupci pozitivne asocijacije koje imaju vezane uz tvoj brend početi vezati i uz njihov. Klub treba biti oprezan s kakvim se sponzorima povezuje, ali to je više jednosmjeran odnos pa se tu više toga može i tolerirati. Odličan primjer je Barcelona koja dugi niz godina nije imala sponzora na dresu, već je držala UNICEF i time pokazivala kako postoje i mnogo važnije stvari od novca. Ekstremno snažna poruka.

Hajduk je krenuo jednim drugim putem. Ne prikuplja samo sponzore na dresu, već lijepi svoj grb na tuđe proizvode. To ima super smisla kada bi Hajdučko pivo bilo dalmatinsko pivo upravo proglašeno najboljim na svjetskom sajmu piva ili kada bi Mils jogurt bio za klasu bolji od svih u državi. To ima smisla kada bi postojala neka genijalna priča vezana uz neko partnerstvo i kada bi ono bilo jedinstveno i koristilo obama brendovima.

Logika kako je ovo win-win priča drži vodu samo na početku, kada nema puno ovakvih dogovora i kad se ideja čini dovoljno svježom. Tada nova lova stiže u priču na račun konkurencije. No, u konačnici će se teret cijele priče prebaciti na kupca/navijača. Plaćat će skuplje isti proizvod ili isto nekvalitetniji proizvod.

Hajduk se sada bavi najobičnijom prodajom, uvaljivanjem i emocionalnim ucjenjivanjem. Ako voliš Hajduka kupi ove gaće, ovaj jogurt, ovo vino, ovo pivo, ovu paštetu, ovaj konac, ovaj auto, ovaj wc papir. Ništa od toga nije najbolje niti na ikoji poseban način vezano uz Hajduk i njegovu povijest, ali ti tvoj Hajduk to govori. Više nije dovoljno da kupuješ pretplatu, dresove, dionice i doniraš, sad već moraš jesti i nositi propisano jer iza toga postoji nekakav 'genijalan' deal. Pa otvoreno recite da nemate novca i nemate strategiju kako ga zaraditi. Nemojte od nas raditi jadne naivce, a ovu prostituciju nazivati uspješnom strategijom.

Sve što je ova Uprava postigla je rasprodaja i posljednjeg dragulja iz Hajdukovih vitrina - tradicije i ponosa. Najjači sportski brend na ovim prostorima stavljen je u istu kategoriju s gaćama, rakijom, jogurtom i sličicama. Nekad je Hajdukov grb bio oznaka otpora, dišpeta, ponosa i tradicije, a sada je samo oznaka za rasprodaju.'