Dugo vremena Meksiko je bio bolji takmac. Onaj Meksiko koji je i prije naše utakmice bio podcjenjivan te koji je sinoć označen kao autsajder samo na temelju igračkog kadra. Doduše, igrački kadar nije mu toliko bogat da ima klasu kao što je Robben, ali radi se o skupu jako dobrih nogometaša. Sama činjenica da ne igraju u Europi ne čini ih drugom klasom, dapače većinom imaju naslovne uloge u svojim ekipama, kvalitetnima, u kojima su plaće jako dobre, a zbog početka prvenstva u idealnoj su fazi fizičke pripreme. Uostalom, okosnica ove ekipe je šampionska jezgra s Olimpijade 2012. Međutim zbog našeg, pomalo snobovskog, eurocentrizma svi su bili jako iznenađeni time što su moćni Nizozemci bili svega nekoliko minuta od ispadanja.

Moj dojam je da su se sinoć susrele ekipe koje, izuzev Robbena i Van Persieja, imaju jednako kvalitetan kadar. Obje ekipe imaju svoj kontraški pedigre i najbolje funkcioniraju kad im protivnik pruži prostor koji mogu iskoristiti. Međutim Meksiko se bez ikakvih kompleksa drži svog izrazito reaktivnog pristupa dok je na Oranju bio pritisak da otključa čvrste Meksikance. Možda je baš zbog toga Meksiko u prvih sat vremena bio premoćan. Iako je Nizozemska imala posjed, dogodila se situacija s kojom smo se i mi sreli. Meksiko je zatvorio sredinu, fizički dominirajući u duelima usmjerio igru na bokove, podigavši zadnju liniju na 35 metara suzio je polje za igru i tako potpuno neutralizirao napadački trojac Nizozemaca. Ovakvoj neutralizaciji potpomoglo je i pasivno kretanje bez lopte glavnih zvijezda Oranja, što je za rezultat imalo jedan jedini udarac u prvih 45 minuta. Vjerovali ili ne, prvi udarac u okvir meksičkog gola dogodio se u 57. minuti, kada je Ochoa ušima obranio De Vrijev udarac poslije kornera.

Utakmica je prelomljena upravo oko ove minute. U želji da sačuva pozitivan rezultat, meksički tim - El Tri - pretvorio je 3-5-2 u čistih 5-3-2, a linija više nije stajala na 35 metara. Ovoj situaciji je definitivno pridonijela činjenica da su igrali bez Vazqueza, izrazito važnog igrača u sredini terena, onog koji je krpao sve rupe. Doduše, pristojno ga je zamijenio Salcido, igrač sličnih karakteristika koji je fizički padao kako je utakmica odmicala. Cijena je to koju je platio kombinaciji svojih 34 godina i teških vremenskih uvjeta. Udarac na zadnju liniju bila je i ozljeda Morena koji je čuvao leđa Layunu i bio vjerojatno najbolji obrambeni igrač u ovoj formaciji, barem najspremniji zaustaviti Robbena. Bez njih dvojice, u kombinaciji s rezultatom na semaforu, Meksiko se povlačio, a umjesto na 35 metara obrana je bila u krilu golmana, što je ostavilo prostor Nizozemskoj da bez pritiska donese loptu u opasnu zonu. Tek tada na naplatu može doći individualna klasa genijalca kakav je Robben.

Rekao sam da je Meksiko kontraška ekipa koja živi od prostora koji joj otvori protivnik, stoga bi logično bilo da joj je odgovaralo to što su Nizozemci izašli tako visoko. Problem s tranzicijom nastao je u činjenici što su im bekovi bili preduboko, a čak i u trenutku kad bi vezni red osvojio loptu oni se nisu uspjeli dovoljno brzo priključiti i transformirati u fazu napada. Napad u formaciji bez krila s duboko postavljenim bekovima, pa makar bio i tranzicijski, nema širinu i lako ga je ugušiti, stoga Meksiko nije imao stalnu prijetnju koja bi onemogućila da Nizozemci pritišću s toliko velikim brojem igrača.

Treba napomenuti i utjecaj Van Gaala. Ne mislim da je odradio savršenu utakmicu, no ipak je detektirao ono što nije valjalo i gdje su prilike te napravio sve da dovede svoje igrače u situaciju da ih iskoriste. Ilustracija hrabrosti je i izmjena Van Persieja, što nije potez koji bi mnogi napravili pri negativnom rezultatu. Nakon katastrofalnog prvog poluvremena odlučio je promijeniti raspored u 4-3-3, gurnuo je Robbena s lijevog na desno krilo i uveo Depaya kako bi dobio dvojicu probojnih igrača da zabadaju između bekova i stopera. Očekivano, s Robbenovom prekomandom fokus napada se prebacio na desno krilo, na kojem je često pomagao i neumorni Kuyt. Iako nisu stvarali čiste šanse, prijetili su iz prekida te još jednom prikazali pobjednički mentalitet. Iz zaostatka su se vraćali protiv Španjolske i Australije, iz zaostatka su se vratili i protiv Meksika. Poslije kornera zabio je tihi Sneijder, a nekoliko minuta kasnije Robben je izborio jedanaesterac.

Mislim da ova utakmica baca barem malo drugačije svjetlo i na naš dvoboj s Meksikom. Daleko od toga da grešaka nije bilo, međutim sad opet vidimo kakav je to protivnik. Platili smo danak eurocentrizmu jer je riječ o izrazito opasnoj ekipi, ekipi kojoj ni Nizozemska nije stvorila prilike u utakmici koju su presudili igrački genij, ozljeda i činjenica da su igrači previše pasivno čekali kraj.