Kada smo na našem portalu Tribina.hr pitali kakvi su dojmovi nakon utakmice protiv Islanda, korisnik munja90 najbolje je iznio sve stvari radi kojih bismo svi zajedno trebali biti sretni, i koje su jasni pokazatelj da stvari idu na bolje:

'Napokon, napokon i napokon. Baš to, napokon smo dočekali nogomet. Igrače koji se ne boje duela, solo prodore, duple pasove, veliki broj udaraca u okviru, golove pa i pobjedu koju već nekoliko utakmica nismo okusili. Istina došla je protiv slabašnog Islanda, ali došla je u pravo vrijeme.

Ovo su stvari radi kojih svi možemo biti sretni:

Luka Modrić: Kovač ga je 'psihički obradio', pretvorio ga je u centralni kotačić Hrvatske, vođu. I danas vjerojatno nitko nema primjedbe na igre Luke Modrića. Može on i bolje svakako, ali i ovo je i više nego dovoljno za ovakvu utakmicu. Ono bitno je da je Modrić izašao iz sjene, počeo proigravati, počeo voditi igru, počeo dirigirati. Ako dobijemo onog klupskog Modrića kao dirigenta u Brazilu druga faza natjecanja ne bi trebala biti nemoguća misija.

Mentalitet favorita: po prvi put je uočen na našim igračima, jednostavno bolji su i tako su se postavili. O tome koliko se pristup razlikovao od kvalifikacija najbolje se očituje u broju udaraca što u okvir, što van njega. Cijelu utakmicu pa i s igračem manje igrači su bili raspoloženi, borbeni, razigrani.

Zapravo ta igra s igračem manje je možda najpozitivnija stvar danas. Uspjeli su ne samo izdržati ostatak utakmice već i povećati vodstvo, doduše da je bilo malo više koncentracije bilo bi još više golova u islandskoj mreži i to je ono lijepo za vidjeti.

Niko Kovač: uspio je ono što Štimac nije mogao ni na papiru unatoč vodstvu, unatoč igraču manje ne zatvoriti utakmicu. Izbjegao je greške većine prethodnih izbornika i u trenutku pozitivnog stanja s igračem manje nije se povukao već je nastavio igrati, nastavio napadati. Zamjene poput Rebića i Jelavića u tim trenucima Štimcu nisu padale ni na pamet. Kovač ima hrabrost, a samo to uz dozu ludosti, odnosno nogometne lucidnosti, dovoljno je za velike stvari kad imaš momčad s relativno kvalitetnim kadrom kao što ima Hrvatska.

Danijel Pranjić: je još jedna stvar koja me veseli, do nedavno otpisani reprezentativac odigrao je jednu od najboljih partija igrača na lijevom beku gledajući cijelokupni ciklus kvalifikacija. Po svemu prikazanome trebao bi biti prvo ime izbornika za lijevog beka. Ne kažem da je to nešto na svjetskoj razini već da posjeduje jednu dodatnu dimenziju u odnosu na Strinića, Pivarića, Milića i ekipu.

Kovačić i Rebić: igrači koji će u sljedećih pola godine zasigurno dobiti još prilika u svojim klubovima, još više stasati u bolje igrače i kao takvi biti na raspolaganju reprezentaciji. Šteta za obojicu da u onim svojim prilikama nisu došli i do gola, ali su svojim prezentacijama pokazali da se na njih može računati.

Rebić je odlična zamjena posrnulom Oliću kojeg brzina sve manje krasi, uz to posjeduje i tehniku, snagu i dobar udarac. Kovačić pak daje dodatnu dimenziju našem veznom redu. Umjesto trećeg Vukojevića uz standardne Rakitića i Modrića sada je tu Kovačić koji pred sobom ima zasigurno svijetlu karijeru.

Darijo Srna: kapetan na udaru brojnih kritika, odgovorio je kritičarima na najbolji mogući način; golom i borbenošću koju smo dugo čekali, letio je po potrebi i preko reklama u ovom dvoboju, ponovo je centrirao i probijao. Pitanje ostaje može li ovo biti njegovo buduće standardno lice ili se radi tek o eksploziji koju neće više moći ponoviti ostaje vidjeti u Brazilu.'

Pročitajte i druge analize ove utakmice OVDJE, na našem portalu Tribina.hr.