Junior Fernandes često je bio meta kritika kako javnosti, tako i Dinamove struke. Međutim, trebalo mu je samo jedno kolo da bi pokazao da je pravi pobjednik, čovjek koji u Dinamu čini razliku
Tako barem misli Mac316, korisnik s portala Tribina.hr, koji ne samo dapozdravlja stil igre kojim igra Fernandes, već i objašnjava zašto sutakvi igrači potrebni svakoj ekipi, a pogotovo momčadi poput Dinama:
'Posebnu pohvalu nakon posljednjeg kola MAXtv Prve lige zaslužuje Junior Fernandes. Da, famozni škrtac, čovjek koji gleda samo sebe i 'crna ovca' Dinamovih priprema, novi Sammir i trnu u oku Zorana Mamića ponovo je spasio Dinamo iz sitaucije koja je potencijalno bila dosta neugodna. Mršićev bunker je uspio nemoguće i zabio gol iako uopće nije imao želje za napadom, što samo svjedoči o sposobnosti Dinamove obrane. Nije bilo previše raspoloženih Dinamovaca i utakmica je lako mogla poći po lošem, ali pojavio se taj iritantni, škrti i samodopadni brazilski Čileanac i odveo Dinamo u pobjedu.
Epiteti kojima sam počastio Fernandesa prenesene su riječi mnogih 'pisaca' koji prate Dinamo, većeg broja navijača i na kraju krajeva, trenera samog. A zašto postoji takvo mišljenje? Zato jer čovjek traži put do mreže. Zamislite čuda, napadač koji želi zabiti, nečuveno! Postaje već iritantna opsesija naše nogometne javnosti s dodavanjem da je jednostavno užitak kad na našim terenima postoji barem jedan igrač koji nije opterećen s time da mora tražiti najbližeg suigrača da mu 'tutne' loptu i tako zadovolji nove trendovske ukuse u nas. Fernandesa, hvala Bogu, 'boli ona stvar' i za te ukuse kao i za dodavanje svaki puta kad je netko slobodan. Da nema takvih igrača i da samo svi beskrajno dodaju ništa se u nogometu nikad ne bi događalo. Da je Fernandes kod svog drugog gola razmišljao da bi trebao pričekati da se tromi Lima ili Pinto dovuku do napada ili da možda treba vratiti loptu predivljem Ademiju ili prepitomom Antoliću, možda Dinamo ne bi nikad ni došao u vodstvo protiv Splita.
Ne radi se tu o preuzimanju rizika, radi se o ispunjavanju funkcije pozicije na kojoj igra. Ako već masovno steriliziramo veznjake što je donekle opravdano, zar su sad na redu i napadači? Zar na terenu ne smije biti ni jednog igrača koji misli van šablona koje su zadane? A mnogo puta se već provukla i kroz medije i kroz izjave 'stručnjaka' da je Fernandes nekakav rizik i da možda nije uputno otkupljivati njegov ugovor. To je pogrešno; Fernandes je prije svega efikasni napadač koji se ne boji odgovornosti i individualnosti, također se, kao malo koje inozemno pojačanje prije njega, brzo nametnuo kao jedan od nositelja igre, bez dugog famoznog 'perioda prilagodbe'.
Kad se klubu kao Dinamo posreći da takvoga ulovi morao bi se laktovima i koljenima boriti da ga zadrži, a ne da ga trener podcijenjivačkim izjavama praktički tjera iz kluba. Ako Mamić ima u vidu neko bolje napadačko rješenje za novi pokušaj u Europi zašto ga ne koristi već sada za pripremu? Ovako, ako Fernandes nije u planovima Modrih za jesen nema smisla da sad igra i nabija formu i statistiku za nekog drugog. Ali, to je ponovno problem maksimirskog strateškog planiranja, uništavaju jedino vrijedno što imaju, Fernandesa i Halilovića (Soudani se jedini dobro pozicionirao od pravih vrijednosti), a u nebesa dižu neke druge, koji nisu toliko pokazali. Jedina istina je da igrači poput Ademija, Čopa ili Antolića nikad neće donijeti Dinamu ništa u Europi, tamo mu mogu pomoći samo igrači koji barem po nečem iskaču iz kalupa, a takvih nemaju puno, a i to malo što imaju - prema njima se ponašaju kao da ih ne žele.
Za želju da zabije, baš za tu sebičnost u igri i instinkt 'matchwinnera', Junior Fernandes zaslužuje pohvale, a ne pokude.'