Osim što je Dinamo jako dobro zaradio plasmanom u Ligu prvaka itekako se osjeti u klupskoj blagajni, koja nikad nije bila punija, zarada od prodaja ulaznica koje za hrvatske prilike nisu bile jeftine.

No, Dinamo je već drugu godinu u nizu hit u Europi, a zarada u te dvije europske sezone, samo od premija koje isplaćuje Uefa, iznosi nevjerojatnih 50 milijuna eura. Zapravo. Točnu zaradu znaju samo čelnici Dinama, a ono što je poznato jest sljedeće; prošle je sezone Dinamo sjajnim nastupima u Europskoj ligi zaradio oko 17 milijuna eura, a ove sezone taj iznos je udvostručen i iznosi oko 34 milijuna eura u što je uračunata i zarada od marketinških prava (između dva i tri milijuna eura).

Ako tome dodamo i potencijalnu rekordnu zaradu od prodaje Danija Olma i Brune Petkovića, za koje su interes pokazali mnogi bogati europski klubovi, čini se kako bi u blagajni moglo biti novaca za novi moderni stadion, ali i sezone koje dolaze za pojačanja i nove mlade nade iz Europe.

Da je Dinamo postao zanimljiv i izvan Zagreba govori i podatak Uefe o čak 183.632 gledatelja koliko je uživo gledalo Olma, Petkovića i suigrače na šest utakmica Lige prvaka.

No, podatak kako je Dinamo u tri domaće utakmice na Maksimiru pratilo uživo 86.564 gledatelja je zapravo potvrda dobrog posla koji je obavljen od dolaska na klupu Nenada Bjelice. Osim što je afirmirao i promovirao do jučer nepoznate ili bolje rečeno zaboravljene igrače, Bjelica je vratio gledatelje na stadion. No, iako maksimirski stadion slovi kao daleko najlošiji i najružniji od svih klubova koji igraju u Ligi prvaka, stadion koji gledateljima ne pruža gotovo nikakav komfor (nema krova, grijanja, parking…), jasno je kako to Uefa više neće tolerirati.

Uostalom, to je najavio i predsjednik Uefe Aleksander Čeferin:

'Neću vam pričati o vašem klubu, ali mogu kazati da mi se ovdje sviđa baš sve osim stadiona. Ovaj stadion je po mom mišljenju možda najlošiji na kojem se igra Liga prvaka. Morate riješiti nešto što prije!', kazao je po dolasku u Zagreb Čeferin.

No, on zapravo ne zna da je zapelo na relaciji GNK Dinamo – Grad Zagreb. Naime, Grad Zagreb je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi stadion od 1992. godine, a čelnici Dinama na sve načine pokušavaju naći rješenje sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Ukratko, našli su se u pat poziciji, a rješenja nema na pomolu. Većeg problema od stadiona trenutačno nemaju jer ovaj se polako počeo raspadati i vrijeme je za rušenje. Toga su svi svjesni, ali...

Podatak kako je Dinamo za tri domaće utakmice imao prosjek od 28.855 gledatelja dokaz je kako su se navijači vratili, a nema sumnje kako bi – da kapacitet i pravila Uefe to dopuštaju – ove sezone bilo prodano daleko više od 100 tisuća ulaznica za tri domaće utakmice.

Ukratko, na ljestvici Uefe Dinamo je pratilo kod kuće u prosjeku više gledatelja nego primjerice Šahtar, Bayer, Club Brugge, Lokomotiv, Genk i Slaviju. A da je kojim slučajem recimo prije 2-3 godine, kada su čelnici Dinama započeli agresivnu inicijativu, napravljen stadion od 35-40 tisuća gledatelja nema sumnje kako bi Dinamo bio u gornjem dijelu ljestvice.

Primjerice, najviše gledatelja kod kuće u prosjeku ima Barcelona (79.745), a odmah iza njih smjestili su se Real Madrid (68.713) i Bayern (67.882).

Najvažnije od svega je spomenuti kako je Dinamo na pladnju imao još minimalno dvije nove europske utakmice, ali i potencijalnu zaradu od minimalno 11 milijuna eura, koliko bi im donio plasman u nokaut fazu Lige prvaka. No, spletom okolnosti i nevjerojatnom završnicom utakmice protiv Šahtara (3:3), kada je u sudačkoj nadoknadi prosuta prednost od 3:1, propuštena je povijesna prilika. No, nakon svega, bez obzira na ispadanje Dinama iz Europe, ima i dovoljno razloga za zadovoljstvo. Realno, veći dio zacrtanog sportskog plana je ostvaren, Dinamo se nije osramotio. A uz sve to je jako dobro zaradio. Blagajna nikada nije bila punija, a navijači nikada ponosniji. To je ipak najvažnije.