Goran Vlaović, napadač legendarne hrvatske reprezentacije iz devedesetih koju je vodio Ćiro Blažević, tijekom Europskog prvenstva za tportal komentira igru Vatrenih te događaje u i oko reprezentacije
Poraz od Španjolske boli jako, pogotovo nakon utakmice protiv Portugala koja je, iako prijateljska svima podigla očekivanja. Pri tom mislim na cjelokupnu javnost i sve u našoj reprezentaciji i igrače i stručni stožer, sve.
Nažalost sad smo prizemljeni, prva utakmica protiv najjačeg suparnika u grupi, te jednog od favorita Eura i nije najsretnije otvaranje za bilo koga, a poraz od 0:3 ostavit će ranu. Tu ranu naši dečki moraju što prije sanirati te vratiti sve ono što nas je krasilo prije ove utakmice, nadasve samopouzdanje i koncentraciju. Prilika za popravak je za koji dan i moramo je iskoristiti.
No vratimo se na to naše nesretno otvaranje ovog Eura.
Dugo vremena nisam imao dojam u nekoj utakmici naše reprezentacije kako smo podređeni protivniku u svakom smislu od samog početka utakmice . Bilo je jasno da protiv Španjolske ne možemo računati na posjed koji je naš forte i tu nam je nedostajala prilagodba na ono što se događalo na terenu, ali puno veće iznenađenje je bio njihov presing na našu veznu i zadnju liniju gdje su nam vrlo lako i brzo oduzimali loptu, ponekad vrlo visoko što je rezultiralo opasnim situacijama od kojih smo već u prvih 45 min primili tri gola koja su na sreću ostala do kraja utakmice.
Njihova brzina, ne samo kretnji, nego i razmišljanja nakon uzimanja posjeda bila nam je nepremostiva prepreka. Praktički sve golove koje smo primili, su bili na loše postavljenu obranu, tj, gubitak pozicija naših igrača u defenzivnom bloku ili dekoncentracije kompletne zadnje linije kod trećeg gola.
Nisu Španjolci odigrali neku perfektnu utakmicu i stvorili hrpu šansi, ali su ono, što smo im dali, kirurškom preciznošću iskoristili, za razliku od nas, koji u drugom poluvremenu nismo iskoristili ni onu u nogometu najbolju, jedanaesterac.
Dvije stvari me izuzetno muče nakon ove utakmice, nakon par uvodnih minuta je bilo vidljivo kako je naša trojka u vezi, prečesto koncentrirana svatko na svog igrača.
I u takvom rasporedu nisu odgovarali pojedinačno našim igračima a shodno tome ni našoj igri.
Modrić na Ruiza koji je snažan i veliki trkač, a pokazao je i sve najbolje od sebe asistom i golom, Brozović na Pedrija koji je lutajući veznjak s ubacivanjima iza zadnje linije te tako odvlačio Broza s ključne pozicije ispred naše obrane, te na kraju Kovačić na Rodrija kako bi ga spriječio u organizaciji njihove igre, ali upravo zbog te obaveze gubio snagu u iznošenjima lopte i par opasnih dolazaka pred španjolski gol.
Vjerujem da smo se držali pozicijski, kako bi bilo puno bolje za nas u ovoj utakmici.
Kratka biografija Gorana Vlaovića
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac rođen je 7. kolovoza 1972. godine u Novoj Gradišci. Profesionalnu karijeru započeo je u Osijeku, odakle prelazi u tadašnju zagrebačku Croatiju, gdje je dvije sezone bio najbolji strijelac HNL-a, 1994. odlazi u Padovu, a u proljeće 1996., nakon teške operacije, vraća se u formu te je dobio poziv Ćire Blaževića za Euro u Engleskoj. U prvoj utakmici Hrvatske na velikim natjecanjima, one protiv Turske, zabio je prvi, povijesni i pobjednički gol za Vatrene. Za Hrvatsku je nastupio i na SP-u 1998. godine u Francuskoj te se okitio svjetskom broncom. Od 2000. do 2004. nosio je dres Panathinaikosa, u kojem se i umirovio. Za Hrvatsku je odigrao 52 utakmice i zabio 16 golova.
Nažalost nismo uspjeli niti s još dva vezno orijentirana igrača, Majera i Kramarića organizirati igru na željeni način, a bekovi su bili zaokupirani njihovim brzancima i nisu donosili uobičajenu količinu prodora niti centaršuteva koje je Budimir trebao. Razlozi su to zbog koji je ovo jedno od najlošijih poluvremena naše reprezentacije u posljednje vrijeme.
Druga stvar koja me muči su reakcije s klupe, rijetko sam kad imao velikih zamjerki Daliću na odabiru početne jedanaestorice i pogotovo promjena koje je radio, uvijek su nešto donijeli. U ovom porazu sam dojma kako je priznao poraz već na poluvremenu jer bilo je potrebe za promjenama u igračima i stilu igre već nakon 45 minuta, posebice ako želiš veliki preokret.
Vrijeme i sljedeća utakmica će pokazati je li bilo dobro mijenjati Modrića i Kovačića skoro pola sata prije kraja, što dosad nismo viđali kod Dalića i s obzirom na to da je Kovačić bio naš najbolji igrač, jedan od rijetkih koji je mogao parirati Španjolcima u onim brzinskim karakteristikama koje sam naveo.
Iskreno se nadam kako će naši dečki svi zajedno uzeti ovu utakmicu kao ozbiljnu lekciju i resetirati se do Albanije, te pokazati ono što jesu i što znamo da mogu.