Ovo je repriza finala Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine. Pa ipak, igrom slučaja Hrvatska i Srbija se u vaterpolu nisu susretale već dvije godine. Još od lipnja 2019. godine i finala Svjetske lige u Beogradu. Onog na svoj način mitskog susreta po prolomu oblaka, a koji je nevremenu unatoč, podario vrhunski vaterpolo. Kakav uostalom i mogu samo zvijezde kojima su pune obje reprezentacije. Pričati o kvalitetama, temeljnim značajkama obiju momčadi, čini se stoga gotovo pa deplasirano.

Kada je o Srbiji riječ, radi se o izvanredno iskusnom sastavu, skupu odličnih pojedinaca u kojem je i dalje jedna od glavnih poluga u sastavu, ‘mozak’ momčadi Andrija Prlainović, ali nije daleko ni desna strana s koje pak prijeti najveća opasnost, Filip Filipović i snažni Dušan Mandić, topnik prvaka Europe, Pro Recca. Na 2 metra je postojan Duško Pijetlović, braniči vrlo dobri - od Ranđelovića, preko Jakšića, ali i do Aleksića koji je opasan s vanjske pozicije.

Ujedno, obje reprezentacije su u Tokiju nakon prva tri kola s istim brojkama. Dvije pobjede i jedan poraz, te po četiri boda.

Pobjednik ove utakmice bi osigurao plasman u četvrtfinale, dok poraz ne znači nužno i nemogućnost dosezanja ulaska u krug osam najboljih, tvrdi se u najavi na stranicama Hrvatskog vaterpolskog saveza u najavi ovog susreta. Zapravo, kada pogledamo podosta okolnosti, niti remi ne bi trebao iznenaditi. Jednostavno, u subotnje jutro u Tatsumi Waterpolo Centru je sve moguće.

'U odnosu na utakmicu od prije dvije godine, Srbija je praktički u istom sastavu. Nema tu neke velike razlike', kazao je uoči utakmice će za hvs.hr, izbornik 'barakuda' Ivica Tucak.

Razlika je u biti jedino u Strahinji Rašoviću koji je sada u momčadi u kojoj nema Miloša Ćuka.

'U pripremi utakmice smo se fokusirali na njihove dosadašnje utakmice u Tokiju. Ono što je vidljivo kod njih da igraju pokretljivu, zonsku, jako dobru obranu. Pripremit ćemo sve kako bi znali i mogli napasti takvu obranu. Mi sigurno imamo kvalitetnije centre. Najjače njihovo oružje je igrač više sa sjajnim ljevacima Filipovićem i Mandićem. Ako samo na sekundu ne pokrijete prostor, ne blokirate, slobodno možete odmah loptu poslati na centar. Opet velim, ništa novo u odnosu na ono što nismo znali i ranije. Uoči utakmice, rekao bi da su šanse stvarno 50-50. Jasno, kao trener želim vjerovati da ćemo mi biti bolji. Ono što je za nas bitno da imamo onu razinu želje, htijenja, volje, motiviranosti koju smo pokazali protiv Crne Gore. Ne smijemo spustiti ni milimetar, ali ako možemo podignuti… fenomenalno!', razmišlja izbornik Tucak.

Utakmicu sa Srbijom najavio je i naš golman Marko Bijač.

'Sve se zna kakva je to momčad, skup odličnih pojedinaca, olimpijski pobjednici. Poznajemo se dobro, spremit ćemo se najbolje što znamo, ali mi ako ponovimo igru kao protiv Crne Gore, nema šanse da bi izgubili', kaže Bijač, vrlo slično razmišlja i Ante Vukičević koji odlično igra u oba smjera, napadu, ali i obrani budući da se često ubacuje u pomoć kao branič:

'Mislim da imamo kvalitetu igrati protiv bilo koga, a posebno ako igramo kao protiv Crne Gore, s naglaskom na obranu. Mislim da je to naša prednost. Srbija? Sigurno da igraju vaterpolo sličniji našem što se tiče pozicijske obrane i napada, ali svaka je utakmica specifična. Mislim da mi zato imamo odličan ‘miks’ u našoj momčadi. Imamo brze i pokretne igrače, ali i sjajne centre, braniče. Sigurno možemo svima odgovoriti', napominje Vukičević.

Istaknimo i to da utakmicom protiv Crne Gore, dvojica najiskusnijih hrvatskih vaterpolista, naš kapetan i njegov zamjenik, Andro Bušlje odnosno Maro Joković dospjeli su na treće mjesto po broju utakmica na turnirima Olimpijskih igara.

Obojica sada imaju po 26 utakmica, što znači da su pretekli primjerice Vjekoslava Kobešćaka i Ratka Štritofa koji su nastupili u 24 utakmice, odnosno Samira Barača koji je nastupio u 25 susreta. Ispred Bušlje i Jokovića sada su još samo Damir Burić (30 utakmica), te jako teško dostižan Igor Hinić s 34 utakmice na pet Olimpijskih igara.