Juventus je već desetljećima među najboljim svjetskim klubovima. Torinski velikan zato je privlačan mnogim talijanskim ali i igračima iz inozemstva i jasno je da se poziv Stare dame ne odbija.
Ime Vincenta Pericarda (39), francuskog nogometaša rođenog u Kamerunu, je nepoznato velikoj većini ljubitelja nogometa. Ukratko, radi se o nogometašu koji je početkom tisućljeća dobio nadimak 'prvi igrača od milijardu dolara', a što se vezalo uz njegov veliki potencijal.
Još kao 18-godišnjaka 'zakaparila' ga je Stara dama. Tada je stigao iz Saint-Etiennea. Početak je bio obećavajući, radilo se u super-talentiranom igraču od kojeg su Crno-bijeli imali velika očekivanja.
Po dolasku u Italiju, Juventus mu je osigurao učenje talijanskog jezika. Jedne večeri poslao je poruku profesorici, što je ujedno i označilo kraj karijere u torinskom gigantu, ali i vrhunskom nogometu.
'Moja dvojica sunarodnjaka i ja smo učili talijanski jezik s jednom prelijepom nastavnicom. Jedne večeri smo sjedili kući i poslao sam joj sms poruku da dođe kod nas da nešto popijemo'.
'Pola sata kasnije zazvonio mi je telefon. Zvao je Roberto Bettega, potpredsjednik Juventusa. Dobro nas je izvrijeđao, pitao nas da što mislimo tko smo mi da možemo slati poruke njegovoj djevojci, ali nismo znali da mu je djevojka', pričao je Pericard.
Za dvije godine u Juventusu uspio je skupiti tek dva nastupa i u oba slučaja, ušao je s klupe. Na ljeto 2002. godine Stara dama ga je prvo poslala na posudbu u Portsmouth, a sljedeće godine i prodala ga engleskom klubu.
Četiri godina kasnije, odnosno 2007. godine, završio je u zatvoru na četiri mjeseca jer je lagao da je neko drugi vozio njegov automobil koje je zaustavljeno zbog prevelike brzine.
U Engleskoj je igrao u nižim ligama za niz klubova. Prvi put se od nogometa oprostio 2012. godine. Vratio se 2015. zaigrao za devetoligaša Moneyfields nakon čega je uslijedio drugi i konačni oproštaj.
Svojevremeno je tijekom karijere patio od depresije zbog velikih problema s ozljedama, priznao je kako je razmišljao i o samoubojstvu.
'Počneš se osjećati bezvrijedno, počneš se osjećaš nekorisno i kako ne možeš pomoći obitelji, klubovima, pa se pitaš zašto se uopće trudim? Zašto idem na treninge? Dakle, javite se da ste bolesni i ostanete kod kuće. I poslije nekog vremena počneš razmišljati zašto se uopće trudim živjeti. Te su mi misli prolazile kroz glavu i shvatio sam da su stvari ozbiljne', ispričao je Pericard.
Zato i ne treba čuditi da je nakon tako okončane karijere, ali očito svjestan da ima za što živjeti, otvorio savjetovalište kroz koje pomaže stranim igračima da se lakše adaptiraju na novu sredinu, izbjegnu stres, depresiju i samoću.