'Bilo bi nam lakše da smo odmah otišli kućama', već je napomenuo izbornik Ivica Tucak analizirajući razloge najslabijeg rezultata njegove izborne karijere koja traje već cijelo jedno desetljeće .

'Pa je, najteži je ovo razdoblje, jer ovakav nismo imali još od Eindhovena 2012. pod Ratkovim vodstvom. Utučen sam, izgaram iznutra, iako bih volio da s ovoliko iskustva ne utječem toliko na mene, ali što ću, to je dio mog karaktera i života. Jer vaterpolo jest veliki dio mog života, a ova reprezentacija mi je kao dijete, nešto s čime ustajem i liježem', započinje u razgovoru za slušatelje Hrvatskoga radija kojeg možete poslušati OVDJE.

'Završili smo na poziciji koja definitivno ne pripada hrvatskom vaterpolu, ali smo odradili posao do kraja kako smo mogli i morali. Nije bilo nikakvog raspada, reagirali smo sportski, znajući da se u sportu događaju i porazi, da ne možete uvijek biti u vrhu. Dopustite mi da podsjetim da je od 2005. Hrvatska svaki put igrala barem u polufinalu Svjetskih prvenstava. Naravno da je tome morao doći kraj, a svima nam je teško da se dogodilo baš ovdje. Meni najteže.'

U generalnom pogledu na razloge rezultatskog podbačaja, Tucak je izdvojio sljedeće ...

'Nismo više reprezentacija koja ima strašnu individualnu kvalitetu, u takvim okolnostima morate igrati 'na nulu'. Mi smo nažalost previše puta odlazili u rezultatski minus i trošili puno energije. Nije nam išao na ruku ni broj isključenja, nedostajalo je i sreće ... Na kraju ne treba zaboraviti da smo zbog ozljeda ovdje bili bez Lorena Fatovića, koji je 'sol i papar' ove reprezentacije, a znate kako je kuhati bez soli i papra . Ne tražim alibi, ali sve to moram uzeti u obzir, ne smijemo samo reći da se radi o nedostatku sreće. Sve ono što smo radili i sve što se u utakmici događalo, stalo je u tu jednu loptu koja na kraju nije otišla na našu stranu. Ova reprezentacija je nova i još nije 'maturirala', zato sam i rekao da su neki od igrača ostali glavama u Splitu, to je cijena odrastanja. Srećom, u sportu se ne živi od 'jučer', nego samo od 'sutra'.

Već je ranije Tucak izjavio da će nakon razgovora s čelnicima Saveza vidjeti je li želja za nastavkom suradnje obostrana, ali sada otkriva i da je preispitivanje s njegove strane nakon poraza od Crne Gore išlo prilično daleko...

'Bio sam toliko uzdrman da sam se htio odmah povući, sumnjao sam, pitao se možemo li izaći iz ovoga... Da budemo jasni, sve sam to rekao i igračima, s kojima imam rijetko viđeno uzajamno povjerenje. Jutro nakon Crne Gore pričali smo upravo o ovim stvarima, rekao sam da nisam siguran mogu li ići dalje, jer ako ne osjetim glad i strast, ako imam bilo kakvu sumnju, ja se moram maknuti! Tumarajući sljedećih dana hodnicima ovoga hotela ipak sam posložio neke kockice u glavi i ponavljam da s moje strane postoji motiv i želja da završim ovaj olimpijski ciklus, da pokušam uloviti to zlato koje mi nedostaje... Osjetio sam da imam i podršku igrača, a njih nemam pravo izdati. Međutim, ako itko drugi misli da je problem u meni, da sam krivac za ovaj rezultat, s te strane sam spreman staviti mandat na raspolaganje, za dobrobit hrvatske reprezentacije.'

Problema za hrvatski vaterpolo je puno. Nakon njegovih riječi mnogi će se zamisliti…

'Ja sam na neke stvari upozoravao i kad smo bili prvaci Europe. Savjetovali su mi 'nemoj, nije trenutak'. U redu, ako netko misli da je stanje dobro i da je ovo trenutak slabosti... Ali nije dobro! To su samo činjenice, klubovi treneri su potplaćeni, nemotivirani, da klubovi nemaju za putovanja, da smo kao država i društvo nezainteresirani za sport ... Te činjenice treba staviti na stol i o njima raspravljati.'