Legendarni 'Trendžo' Ivanča odgojio je generacije hrvatskih bacača, a među njima i danas nedodirljivu olimpijsku, svjetsku i trostuku europsku prvakinju Sandru Perković.

Ivančić je rođen 6. prosinca 1937. godine u Grabovici kog Tomislavgrada, a odrastao je u velikoj obitelji, koja je imala pet sinova i tri kćeri. Već sa 16 godina, nakon završetka dva razreda srednje škole, morao je početi raditi i to kao maloljetnik u rudniku u Tuzli gdje je, uz rad, završio Pedagošku akademiju.

Atletikom se počeo baviti AK Sloboda iz Tuzle gdje je počeo bacati kuglu, a to je nastavio i u novom klubu, beogradskoj Crvenoj zvezdi. U Beogradu je završio Višu trenersku školu i Kineziološki fakultet te je, uz bacanje kugle, radio i kao profesor tjelesnog odgoja.

Njegov najbolji osobni rezultat je hitac od 20,77 metara koji je bacio 1983. godine. Ivančić je bio prvak Jugoslavije 1970., 1971., 1972., 1973., 1974., 1975. i 1977. godine. Šest je puta rušio državni rekord. Na prvenstvima Balkana u atletici prvakom je bio 1970., 1971., 1972., 1983. i 1986. godine. Zanimljivo je da je posljednji put bio prvak Balkana sa 49. godina.

Na Mediteranskim igrama 1975. godine u Alžiru osvojio je zlato, a 1979. u Splitu zakitio se brončanom medaljom.

Sudjelovao je Ivančić na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu i 1976. u Montrealu. Osvojio je zlatne medalje u bacanju kugle i na Europskim dvoranskim prvenstvima 1980. u Sindelfingenu i 1983. u Budimpešti.

Bio je sudionik i prvog svjetskog prvenstva 1983. u Helsinkiju, gdje je osvojio 12. mjesto. U Helsinkiju je nastupio s navršenih 45 godina i 244 dana. Time je do danas najstariji sudionik svjetskih prvenstava.

Mjesec dana prije tog svjetskog prvenstva, 31. kolovoza 1983. u Koblenzu, postavio je svoj osobni rekord od 20,77 metara. Do 2010. godine bio je to svjetski rekord u kategoriji za muškarce od 45 do 49 godina. Nijedan sportaš njegove dobi do danas mu se nije uspio približiti na bliže od 2,5 metara po duljini hica. Njegov rekord iz 1980. od 20,44 metra bio je svjetski rekord za muškarce od 40 do 45 godina sve dok nije srušen 1985. godine.

Iz profesionalnih se natjecanja povukao 1987. sa 50 godina. Neko se vrijeme natjecao u veteranskim natjecanjima, no odustao je "jer nije mogao prihvatiti činjenicu da više ne može baciti preko 20 metara kao što je mogao prije".

Upravo je Ivančić najzaslužniji za sjajnu karijeru Sandre Perković. Pod njegovim vodstvom Sandra je postala višestruka prvakinja Europe i svijeta, a 2012. u Londonu je postala olimpijska pobjednica.

Nakon završetka karijere Ivančić je počeo raditi s mladim atletičarima. Trenirao je Ivanu Brkljačić dvostruku svjetsku juniorsku prvakinju u bacanju kladiva. Radio je i s Edisom Elkasovićem, koji je bio svjetski juniorski rekorder i svjetski juniorski prvak u bacanju kugle. Učio je i Nedžada Mulabegovića, kao i Valentinu Sršu

Govoreći o Sandri Perković, legendarni Ivanča je kazao:

'Primijetio sam je u petom razredu osnovne škole, bila je puno viša od ostalih, svidjelo mi se kako radi, te sam joj prišao nekoliko puta, ali me odbijala. Bježala je od mene. Moja upornost se isplatila, ona je došla k meni i mislim da se nije prevarila'.

Sa Sandrom je ostao do veljače 2013. godine.

Na Paraolimpijskim igrama 2008. u Pekingu i 2012. u Londonu bio je trener bacača kugle Darka Kralja koji je osvojio zlatnu i srebrnu medalju.

Godine 2010. dobio je državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a 2012. istu nagradu za životno djelo. Za uspjehe u Londonu predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

Odlukom Hrvatskog olimpijskog odbora najboljim hrvatskim trenerom proglašen je 2012. godine.

Datum pokopa Ivana Ivančića bit će naknadno objavljen.