U dalekom Čileu 1987. godine pisala se povijest nogometa bivše države, ali i Hrvatske. Pod vodstvom Mirka Jozića, stasala je generacija vrhunskih nogometaša, a u momčadi koja je na 'omladinskom' SP-u uzela zlatnu medalju okosnicu su činili upravo naši igrači, koji su 11 godina kasnije i u seniorskoj konkurenciji ostvarili - dosad - najveći uspjeh hrvatskog nogometa.

U Jozićevoj su momčadi zaigrala sedmorica Hrvata - Boban, Šuker, Prosinečki, Pavličić, Štimac, Piplica i Jarni, a nekima je to, poput Prosinečkog, Bobana i Šukera, bila prva 'lansirna rampa' u svjetsku elitu.

Prosinečki je izabran za najboljeg igrača 'mundijala', a prva pratnja bio mu je Zvonimir Boban. Davor Šuker je sa šest golova bio drugi strijelac, iza Nijemca Witeczeka koji ih je zabio sedam. Legendarna generacija jugoslavenskih nogometaša u finalu je bila bolja od reprezentacije SR Njemačke sa 5:4, nakon boljeg izvođenja penala, jer se nakon utakmice i produžetaka nije znao pobjednik (bilo je 1:1).

Prije toga, 'Juga' je pobjeđivala Čile (4:2), Australiju (4:0), Togo (4:1), Brazil (2:1), Njemačku DR (2:1) i u finalu - SR Njemačku.

Mirko Jozić u Čile je poveo ovih 18 igrača: Leković, Brnović, Jarni, Pavličić, Janković, Štimac, Mijucić, Boban, Prosinečki, Pavlović, Mijatović, Piplica, Šuker, Petrić, Škorić, Antonić, Đurković i Zirojević, a toj su generaciji pripadali još Siniša Mihajlović i Vladimir Jugović, ali oni nisu putovali u Južnu Ameriku. Jugović zbog ozljede, a Mihajlović se pak požalio da ga je Jozić 'skinuo' s popisa jer nije potpisao za zagrebački Dinamo.