U ćudljivim južnoameričkim kvalifikacijama, u kojima autsajderi skalpiraju favorite i obratno, kao u nekoj neizvjesnoj barskoj tučnjavi iz vestern filmova, Čileanci su isplivali na drugom mjestu iza Brazila, i to uz nekoliko zastrašujuće moćnih izvedbi mlade generacije pod ravnanjem argentinskog trenera Bielse, inače zlatnog olimpijskog izbornika iz Atene 2004.

El Equipo de Todos (Ekipa sviju), kako zovu čileansku reprezentaciju, na svjetsku se smotru plasirala spektakularnim napadačkim nogometom, uslijed kojeg je na vrhu ljestvice strijelaca sa deset 'gajbi' ostao Humberto Suazo, oniži goleador pomalo rooneyjevske konstitucije i istančanog njuha za egzekuciju, koji je u razdoblju 2006-07. za Colo Colo tresao mrežu 70 puta u 75 utakmica. Osim gušta igranja na Mundijalu, Suazo sa 29 godina želi ostvariti dječji san transferom u neki europski klub.

Hrvatskoj publici bit će zanimljivo pratiti kakav će status imati Dinamov veznjak Pedro Morales, najbolji igrač jesenske faze HNL-a i jedan od uvaženijih među inače često kritiziranim 'legionarima' zagrebačke momčadi.

I još jedan zanimljiv podatak iz sociologije sporta: u 22-milijunskoj Australiji živi oko 120.000 ljudi porijeklom iz Hrvatske, dok ih u 17-milijunskom Čileu, prema nekim procjenama, živi više od pola milijuna. No dok u australskoj reprezentaciji gotovo svakom drugom momku možeš ponuditi hrvatski pasoš, na popisu Čilea baš nijednog naše gore prezimena.

PROGNOZA: Čile je u kvalifikacijama kombinirao oduševljavajuće izvedbe i teške kikseve, zabivši 32 gola, ali i primivši 22. Pritom su dosta gubili od jačih momčadi: Brazila, Argentine, Paragvaja. Bit će, dakle, veselo ako ih krene u Africi - a trebalo bi, jer Honduras i Švicarska nisu neprelazne momčadi. Osmina finala doima se realnim dosegom, a svaka bi pobjeda mogla imati i određeni terapeutski značaj za društvo traumatizirano potresom.