Nakon što se stišala euforija poslije briljantne ili, bolje rečeno, čudesne pobjede Hrvatske 37:23 (+14) protiv domaćina u Krakowu sve su misli okrenute polufinalnom okršaju protiv Španjolske (21:00). Međutim, kada se govori o najvećim pobjedama hrvatske rukometne reprezentacije, ništa se ne može mjeriti s dva olimpijska zlata iz 1996. i 2004. U slučaju osvajanja prvog europskog zlata za Hrvatsku, pobjeda protiv Poljske dobit će novu dimenziju...
Na Europsko prvenstvo u Poljsku naši rukometaši otišli su s nadom kako bi, ako se sve poklopi, mogli doći do jedne od medalja. Međutim, nakon dva poraza u skupini (Norveška - Hrvatska 34:31) te u križanju uoči polufinala (Francuska - Hrvatska 32:24) većina medija i navijača ih je otpisala.
No u neviđenom scenariju Hrvatska je napravila pravo čudo jer je s nevjerojatnih 37:23 pred 15.00 bučnih navijača u Krakowu protiv Poljske izborila polufinale EP-a! Naravno, prije toga našim je rukometašima pomogla Norveška trijumfom 29:24 protiv Francuske, nakon čega je bilo jasno samo jedno - našima je bila potrebna pobjeda od +11!
Tako je nova generacija Hrvatske s izbornikom Željkom Babićem i pomoćnikom Petrom Metličićem došla nadomak medalje. Čak i ako Hrvatska u Poljskoj ne osvoji zlato, pobjeda nad domaćinom Poljskom, pred više od 15.000 bučnih navijača, još godinama će se prepričavati. Čudesna utakmica kakva se viđa jednom u generaciji…
Međutim, treba biti realan jer to nije najveća pobjeda hrvatskog rukometa. Apsolutno ništa ne može se mjeriti s dva olimpijska zlata iz 1996. i 2004. Izboriti plasman na Olimpijske igre nije lako, a kamoli osvojiti zlato...
Podsjetimo, 1996. u Atlanti izbornik Nenad Kljaić vodio je legendarnu generaciju (Patrik Ćavar, Iztok Puc, Irfan Smajlagić, Zlatko Saračević, Goran Perkovac, Vladimir Jelčić i drugi) do zlata u dramatičnom finalu u Georgia Domeu pred rekordnih 25.000 gledatelja protiv tada moćne Švedske 27:26. No mnogi zaboravljaju kako je ta ista generacija iste godine na EP-u zauzela tek peto mjesto, uz dodatak kako je tadašnji izbornik Abas Arslanagić smijenjen uoči priprema za OI.
Osam godina kasnije izbornik Lino Červar vodio je aktualne svjetske prvake iz 2003. do olimpijskog zlata u Ateni i to bez poraza! Redom su padali Island, Slovenija, Južna Koreja, Rusija, Španjolska, Grčka, Mađarska te u finalu snažna Njemačka 26:24. Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković i Vedran Zrnić upisali su savršen omjer 8-0.
'Ono što smo mi napravili, ono je ništa u odnosu na ovo. Nismo ni sjena. Gazili smo sve, ali s jednim golom razlike. Ovo je bilo nestvarno i igračima treba čestitati od srca. Dali su sve od sebe i ja sam na klupi uživao od prve do zadnje minute', kazao je nakon čudesne pobjede nad Poljskom od 14 golova razlike Petar Metličić, jedan od najboljih iz zlatne olimpijske generacije 2004.
Te njegove riječi imaju posebnu težinu, ali isto tako je jasno da je iznimno inteligentna osoba, jer Pero je želio nagraditi ovu generaciju pred kojom su još dvije prepreke na putu do povijesnog zlata.
Naime, Hrvatska nikada nije osvojila europsko zlato (dva je puta zapela u finalu!), a hrvatski navijači – koji su u velikom broju krenuli prema Krakowu – brzo će zaboraviti čudo protiv Poljske ako Duvnjak, Kopljar, Čupić, Štrlek, Marić, Mamić, Stevanović, Alilović, Horvat, Slišković, Karačić, Gojun, Šebetić, Kovačević, Kozina i Cindrić na čelu s izbornikom Babićem ne osvoje zlato. Naravno, u slučaju osvajanja srebra ili bronce, doček u Hrvatskoj će biti spektakularan. Ali zlato bi bilo posebno i povijesno! I tek tada se pobjeda nad Poljskom, u kojoj su naši lovili nestvarnih +11, može svrstati u najveće. Sve do nedjelje ta će pobjeda biti u kategoriji 'čudo kakvo se rijetko viđa.'
Ili kako bi to kazao emotivni izbornik Babić: 'To je bilo čudo iz Međugorja!' Vrijeme će pokazati imaju li naši rukometaši snage za još dva čuda...
