Hrvatska je bila olimpijski pobjednik. Ne jednom, već dva puta. Hrvatska je bila i svjetski prvak. No, na najvišu stepenicu na europskim prvenstvima još se nije penjala. Iako je dva puta bila u finalima.

Bilo je to na Euru 2008. godine u Norveškoj, te dvije godine kasnije u Austriji. I zanimljivo, oba je puta Hrvatsku s klupe vodio Lino Červar.

Dakle, Hrvatska će po treći put igrati za europsko zlato, i dojma smo, nakon svih 'popratnih događaja', a to su sumnja, izbacivanje odnosno otkazivanje jedne od zvijezda momčadi (op.a. Manuel Štrlek), dramatična dva produžetka, ali i nevjerojatna psihička snaga - kako je ova Hrvatska zrela za još taj jedan iskorak.

Nekakvo se svi još uvijek sjećamo veličanstvenog uspjeha hrvatskih nogometaša na SP-u u Rusiji, pa tražimo poveznicu s uspjehom Dalićeve momčadi. I vidimo je.

Hrvatska je prvo finale igrala 2008. godine u Norveškoj, a tu su generaciju predvodili velikani Balić, Metličić, Vori, Lacković i ostali.

Ipak tada su uspješniji bili Danci, koji su tada osvojili svoje prvo zlato nakon pobjede 24:20! Od igrača koji će u nedjelju igrati, tada je u hrvatskom sastavu bio tek Zlatko Horvat.

Već dvije godine kasnije, odnosno na sljedećem Euru, Hrvatska je opet igrala u finalu. I baš kao i ove godine, Hrvatska je i tada do finala stigla s jednim remijem te pobjedama u ostalim utakmicama. U polufinalu Hrvatska je svladala Poljsku 24.21, ali u finalu je ipak Francuska bila bolja 25:21. Červar je tada od aktualnih reprezentativaca u sastavu imao Domagoja Duvnjak i heroja pobjede nad Norveškom Željka Musu.

Vjerujemo kako je stiglo vrijeme da se skine ovo prokletstvo to jest da treća postane sreća.

Osim toga, svi znamo da je lakše napadati nego braniti zlato, pa kako su Španjolci aktualni branitelji naslova, možda i njihova želja za pobjedom bude ipak nešto slabija nego naših igrača.

Osim toga, od Švedske, koja je tri puta uzastopno branila naslove, a zadnji joj je put to uspjelo 2002. godine, više ni jedna reprezentacija nije uspjela obraniti zlato.