Marijan Čerček i Krasnodar Rora dva su puta u Maksimiru torpedirali vratara Sprakea i Leeds United se pred uzvrat suočavao s velikim zaostatkom. Igrači Ivice Horvata 6. rujna 1967. dočekali su na sjeveru Engleske i odbrojavali sate do uzvrata koji njihovu generaciju može lansirati u povijest europskog nogometa. Kapetan Slaven Zambata rado se prisjeća tih trenutaka.

'Sjećam se da smo bili glavna vijest u svim novinama. Na naslovnicama je bio naš sastav i naslov je bio: 'Najdulja noć u Leedsu'. Posebno su hvalili našu obranu koju su nazivali balkanskom barijerom. Nije nas bilo strah, navikli smo mi bili na velike utakmice i užarene atmosfere', započinje razgovor za tportal prvi Hrvat koji je (te večeri) podigao europski nogometni trofej i grabi dalje u ladicu sjećanja:

'Imali smo lijepu prednost iz Maksimira, ali respektirali smo ih. Leeds je u tih desetak godina bio u naletu i stvarno su bili u vrhu engleskog i europskog nogometa. Znali smo što nas čeka na travnjaku i dobro smo se pripremili.'

Leeds je pritiskao čitavu utakmicu, no obrana na čelu s inspiriranim vratarom Škorićem nije se dala slomiti. Ostalo je 0:0.

'To je bila opsada. Stalno su ubacivali loptu pred gol, no obrana je obavila svoj posao. Možda su nam složili dvije ili tri kritične situacije. Najbolju priliku imali su glavom na samom početku, nakon toga je bilo lakše. Znali smo da će im s vremenom nervoza rasti i tako je i bilo. Veza nam je igrala izvanredno. Dobro smo kontrolirali prodore, a s ubacivanjima nam nisu mogli naškoditi', sjeća se Zambata.

Danas se taj uspjeh u dijelu hrvatske javnosti uporno minorizira. Gospodin Zambata nije čovjek od velikih riječi, tek je dao jednu usporedbu:

'Kup prvaka je uvijek bio cjenjenije natjecanje, što je normalno, ali šahovskim rječnikom, KVG je bio jači turnir na 20 ploča. U Kup prvaka išao je samo prvak, dok su tu nastupala i po četiri predstavnika iz najjačih liga. Konkurencija je bila puno veća. Znam da ljudi misle da hrvatski klub to više nikada neće napraviti, ali nogomet nije egzaktna znanost. Trenutna koncentracija kvalitete u bogatim sredinama smanjuje tu mogućnost, ali uvijek se može dogoditi neki Dinamo ili neka Steaua. U tome je draž. Ja se nadam, čak i vjerujem da mi nećemo ostati zadnji.'

Da ste isti uspjeh teoretski postigli 30 godina kasnije, vi i suigrači danas bi bili izuzetno bogati ljudi. Je li vam žao što je situacija tada bila toliko drukčija?

'Danas je nogomet među pet najunosnijih grana biznisa na svijetu i doživljava kulminaciju. Kod mene nema zavisti prema današnjim igračima. Uživam u transferima Modrića i ostalih iako on za dva tjedna zaradi koliko smo mi zarađivali u cijeloj karijeri. Ljubomoran sam na opremu koja je danas vrhunska i na medicinske službe koje puno brže saniraju ozljede. I još je jedna razlika. Kad smo pokojni Dražo ili ja zabili gol, bilo bi to malo slavlje i to je to. Danas rade salta, plešu, luduju… Simpatično mi je to.'

Sam je skrenuo na Dinamo iz 2009. godine:

'Pred Dinamom može biti jako lijepa sezona koja će, nadam se, biti odlično privikavanje za Ligu prvaka sljedeće sezone. Srce me boljelo nakon poraza od Salzburga, u Ligi prvaka će igrati jedan broj klubova s kojim je Dinamo u najmanju ruku ravnopravan. Vjerujem da će idući pokušaj uspjeti i da ćemo igrati protiv najboljih.'

Tako govori 68-godišnji Sinjanin, diplomirani pravnik koji je u plavom dresu odigrao 393 utakmice i zabio 269 golova. Slavni centarfor i veliki gospodin.