Nakon što je hrvatska rukometna reprezentacija za izbornika dobila Islanđanina Dagura Sigurdssona postalo je jasno da se piše povijest
Naime dolazak Islanđanina Dagura Sigurdssona na klupu hrvatske rukometne reprezentacije svakako je povijesni trenutak za četiri najtrofejnija hrvatska momčadska sporta, a to su nogomet, rukomet, košarka i vaterpolo. Do dolaska Sigurdssona nikada u povijesti izbornik u ta četiri sporta nije bio stranac.
'Tražio sam izazov i avanturu, novi posao s puno strasti. Sve se spojilo u tome da preuzmem Hrvatsku. Ovo je definitivno velik izazov za mene. Gledao sam i pratio hrvatsku reprezentaciju. Momčad je sastavljena od niza mladih, ali i iskusnih igrača. Izazov je pronaći balans u svemu tome. No ambiciozan sam i prepun entuzijazma. Imamo puno posla, jako malo vremena, ali sam i uvjeren u dobar posao. To je ono što se traži od mene', kazao je Sigurdsson, kojem je cilj odvesti Hrvatsku kroz kvalifikacije na Olimpijske igre u Pariz.
Kad su strani izbornici u pitanju, od razvikanih momčadskih sportova iznimka je odbojka, u kojoj je bilo takvih situacija u ženskoj seniorskoj reprezentaciji (Miroslav Aksentijević, Angelo Vercesi, Daniele Santarelli, Ferhat Akbas...), ali i u muškoj seniorskoj reprezentaciji (Emanuele Zanini, Cedric Enard...).
vezane vijesti
Prvi sport u kojem se provlačilo pitanje stranog izbornika je košarka, a ideja ljudi koji su je tada vodili - među kojima je najveći utjecaj imao Mirko Novosel - bila je da Kukoča, Rađu i društvo sredinom 90-ih godina preuzme legendarni NBA trener Rudy Tomjanovich, Amerikanac hrvatskih korijena. No ideja je na koncu ostala samo ideja, iako su neki igrači, poput Žana Tabaka – kojeg je trenirao u šampionskim Houston Rocketsima – bili oduševljeni tom inicijativom.
Puno godina kasnije – točnije u ožujku 2016. godine - vrlo blizu klupe hrvatske košarkaške reprezentacije bio je i talijanski stručnjak koji je po majci Hrvat - Andrea Trinchieri. A njegova velika prednost je to što odlično govori hrvatski jezik i poznaje sve igrače.
Tada su predstavnici Hrvatskog košarkaškog saveza obavili razgovor s talijanskim stručnjakom, a on im je otvoreno rekao da ga zanima mjesto izbornika. No na kraju od toga nije bilo ništa jer je navodno protiv bio Dino Rađa i Hrvatsku je u olimpijskim kvalifikacijama do nastupa u Rio de Janeiru vodio Aco Petrović.
Kad je hrvatska nogometna reprezentacija u pitanju, dva su stranca bila jako, jako blizu klupe Vatrenih. I zanimljivo, u pitanju su dva Slovenca…
Prvi je 2004. godine bio Srećko Katanec te je praktički izabran. Bio je velika želja tadašnjeg predsjednika HNS-a Vlatka Markovića, ali je on nakon velikog pritiska medija odustao od te ideje. Na koncu je pala odluka da Vatrene preuzme Zlatko Cico Kranjčar.
Drugi slučaj – kad je u pitanju hrvatska nogometna reprezentacija – dogodio se kaotične 2017. godine. Nakon nagle smjene Ante Čačića (slučaj Finska!), čelnici HNS-a tražili su najbolje rješenje. Tada je – koliko je poznato - glavni čovjek HNK Rijeka Damir Mišković predložio Slovenca Matjaža Keka, kojim je bio oduševljen. No ta ideja nije prošla. Kao ni ideja da Hrvatsku preuzme Robert Jarni. Na koncu je izabran Zlatko Dalić, koji je tada za većinu ljubitelja nogometa bio poprilično velika nepoznanica.
Iako je u posljednjoj utakmici u gostima protiv Ukrajine samo pobjeda donosila Hrvatskoj drugo mjesto u skupini i dodatne kvalifikacije, Dalić i društvo uspjeli su napraviti pravo malo čudo.
Naime tada je procurila priča da je ondašnji predsjednik HNS-a Davor Šuker imao plan da Dalić vodi Vatrene samo u dodatnim kvalifikacijama protiv Grčke, a za Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji želio je dovesti Carla Ancelottija.
Iz tog doba mnogi pamte i Dalićevu čuvenu izjavu:
'Ako je tako, neka onda Ancelotti izbori Svjetsko prvenstvo, a ja da vodim Hrvatsku u Rusiji.'
Dalić je ostao na klupi do danas, a ostalo je povijest. S Lukom Modrićem kao kapetanom upisao se u povijesne knjige za sva vremena. Na SP-u u Rusiji bio je srebrni s Vatrenima, a na SP-u u Katru četiri godine kasnije brončani. A tome treba dodati i finale Lige nacija…
