Sammir je u Kini i odlično mu je. Dijeli asistencije na terenu, uživa u gradu 'od dvije Hrvatske' ima privilegije na razini svjetske zvijezde i pomno prati hrvatki nogomet. Šali se na račun aktualne situacije, pozdravlja Ademija i otvara vrata povratka
U razgovoru s Dubravkom Miličićem iz 24 sata Sammir je bio odlično raspoložen. Ima i razloga, hrvatsko-brazilski genijalac u svom Jiangsu Saintyju živi život po svojoj mjeri i odmah uz smijeh kaže.
'Naravno da pratim. Vidim da je i Hajduk bio prvi. Očito sam ja morao otići da se to dogodi.'
Sammir je u Dinamu proveo sedam godina pa preko Getafea završio u Nanjingu, gradu od osam milijuna ljudi.
'Ovdje nitko ne obraća pažnju na nikoga, može se slobodno živjeti. Kuhinja mi baš ne odgovara, ali imam privatnu kuharicu koja hrani samo mene. I jezik je užasno težak, ali imam vozača a družim se uglavnom s trojicom stranaca. Ni Neymar nema takve privilegije? Neka dođe u Kinu pa će imati,' opet se smije Sammir.
U sedam hrvatskih godina upisao je uvjerljivo najviše europskih nastupa od svih ligaških igrača (Sammir 76, Badelj 52, Mikić, Mujčin...) i u njima postao treći najbolji strijelac (Cvitanović i Dodik po 15, Sammir 13, Benko i Mumlek 12...), te za Dinamo ukupno upisao 280 službenih utakmica, te ih uljepšao sa 65 golova i 14 trofeja. Knjige stigne još i mijenjati, 28 mu je godina tek...
'Možda se i vratim jednom, tko zna. Volim Zagreb, volim Dinamo ali morao sam otići probati nešto drugo. Jednom bih volio opet zaigrati u Dinamu,' kaže Sammir.
Peti na vječnoj hrvatskoj listi po europskim nastupima je Arijan Ademi.
'Čuo sam, naravno. Jako mi je žao zbog svega, Ari je velik čovjek i velik igrač,' poručuje nekadašnjem suigraču koji živi u neizvjesnosti za svoju nogometnu budućnost Sammir. U Saintyju je upisao 4 gola i 11 asistencija, pred njim je finale kineskog kupa i puno opcija. O reprezentaciji, za koju je upisao sedam nastupa, nije govorio.
