Logično je stoga bilo priupitati se gdje je Vinko Petković, 29-godišnji Šibenčanin, nedvojbeno jedan od najbržih krilnih igrača na domaćim travnjacima, koji je do ljetos bio član Osijeka. Pronašli smo ga u njegovu rodnu Šibeniku između radnih akcija i treninga.

Evo baš jutros sam sa ćaćom bio na građevini. Odradio sam svoj dio posla na miješalici, napravili smo zid oko kuće na selu, a sada nas čeka nalijevanje ploče. I to je trening. Tako sam proteklih par mjeseci kombinirao nogometne i kondicijske treninge sa građevinom, vađenjem krompira, branjem maslina, okopavanjem vinograda, oranjem... Osjećam se spremniji nego ikad, kaže u razgovoru za tportal dobro raspoloženi Vinko.

Pa kako to da ste cijelu polusezonu ostali bez kluba. Što se događalo nakon raskida ugovora s Osijekom sredinom srpnja?

Prije svega, moram reći da sam se nadao da ću napokon dobiti priliku u Osijeku koju sam, vjerujem, zaslužio. Za cijelo vrijeme trajanja ugovora stajao sam na raspolaganju klubu i izvršavao sve svoje obveze, bilo kao igrač Osijeka, bilo na posudbi, ali nažalost, prilika nije stigla čak ni kroz pripremno razdoblje. Ne bih ulazio u razloge zašto je to tako, Osijeku želim sve najbolje, ali činjenica je da to nije bio razvoj događaja kakav sam priželjkivao. Kasnije je bilo nekih ponuda, ali nijedna koja bi me zadovoljila i odlučio sam da je bolje ovih nekoliko mjeseci raditi na sebi i što spremniji dočekati zimski prijelazni rok.

Bio je Petković na posudbama u Hrvatskom dragovoljcu, Istri, Gorici i Rudešu, a prethodno je HNL igrao i u dresu Varaždina. Sakupio je tako već 95 nastupa u elitnom rangu, postigavši devet pogodaka uz pet asistencija.

>> MAXSport – najbolje od hrvatskog nogometa! Više informacija OVDJE.

Mogao je taj broj biti i veći, promašio sam nekoliko dobrih prilika, ha-ha, ali moram priznati zabio i neke lijepe golove. Žao mi je što u tih 95 nastupa nisam dobio malo više minuta, dosta puta sam ulazio u samoj završnici pri negativnim rezultatima, kada nije lako napraviti čuda. Ali sve u svemu, kada se osvrnem na sve što sam prošao u karijeri, zadovoljan sam dosad učinjenim i što je najvažnije, mislim da mogu još puno toga dati.

A nije Petkovićev nogometni put bio lagan, još otkada je iz matičnog Šibenika, kao talentirani junior, otišao u RNK Split pa se kasnije dosta godina 'gubio' po dalmatinskim trećeligaškim terenima. Zablistao je u sezoni 2018./19., kada je prvi dio sezone odradio u dubrovačkom GOŠK-u, da bi u drugom kao najbolji strijelac lige odveo NK Zadar u Drugu HNL.

Što se emocija tiče, bilo mi je to možda i najljepše razdoblje u karijeri. Utakmica posljednjeg kola sa Zadrom u Kaštel Starom, gdje smo gubili 1:0, a trebala nam je pobjeda za plasman u Drugu ligu i na kraju smo došli do nje uz moja dva pogotka jedna je od onih koje se pamte cijeli život. Žao mi je što nisam imalo priliku s tim klubom napraviti još nešto, ali sudbina je tako htjela, a klub se u konačnici, nažalost ugasio. Ali lijepe uspomene ostaju.

Promijenio je Petković već i pozamašan broj trenera u karijeri. Može li izdvojiti nekoga posebno?

Uf, to su uvijek nezgodna pitanja, ali evo, kad već pitate, morat ću napraviti malu listu. Mogu reći da je Nenad Bjelica zasigurno najveće ime s kojim sam imao čast raditi, a Gonzalo Garcia trener kod kojega sam igrao jako dobro i volio bih s njim ponovno surađivati. Ali bilo bi nepravedno ne spomenuti još neke ljude koji su ostavili trag na mojoj karijeri, od velikog gospodina Franje Domića iz vremena GOŠK-a, Hrvoja Dujića iz Zagore i legendarnog Vjerana Simunića, preko Damira Mladine, Borisa Perkovića i Miroslava Kuljanca pa do Roya Ferenčine i Željka Sopića. To su sve ljudi koje iznimno poštujem i kojima bih se sutra stavio na raspolaganje za što god treba.

Naravno, od prošlosti se ne živi. Naročito ne igrač u najboljim nogometnim godinama. Kakvi su planovi za budućnost, ima li kakvih ponuda, želja? Hrvatska ili inozemstvo?

Planovi su svakako pronaći klub ove zime, jer sam se zaželio nogometa i jedva čekam ponovno zaigrati. Nekih ponuda ima, iako još uvijek ne konkretnih, a moja želja je samo jedna – igrati što više. Vjerujem u sebe i svoje kvalitete, koje sam već i dokazao u HNL-u, a uz pravu priliku siguran sam da mogu još i bolje. Bilo bi lijepo ostati kod kuće, ali ako se otvori nešto vani, zašto ne? Spreman sam za sve izazove, za kraj će šibenski krilni napadač.