Nažalost, Hrvatska se već oprostila od Eura, porazom 3:5 u osmini finala protiv Španjolske. Objektivno, Furija je u toj utakmici bila bolja, konkretnija, organiziranija, i što je najvažnije, nametnula je svoj stil igre s apsolutnim posjedom lopte.

No, nesmotrenost golmana Unaija Simona dovela je Hrvatsku u prednost, posve neočekivano i iznenađujuće.

Međutim, iako je Hrvatska imala vodstvo, odnos snaga na terenu i nije se puno promijenio. A što smo vidjeli u samoj završnici prvog dijela, kada su Enriqueovi igrači praktički bili na strani terena koji je pripadao Hrvatskoj.

I u takvoj situaciji, Ante Rebić išao je mijenjati kopačke, što je suparniku olakšalo put do Livakovićevog gola, a što je i nagrađeno pogotkom za izjednačenje.

Uslijedile su brojne kritike na račun Ante Rebića i njegova poteza, a mi smo se sjetili anegdote s početka njegove karijere u seniorima Dinama, kada je Silvio Marić igrao u dva, tri broja većim kopačkama. Naime, imao je mjesto u svlačionici pokraj Marija Stanića, pa su na njima imali iste inicijale 'MS' odnosno 'SM'. A Marić, kako nam je rekao, od uzbuđenja nije previše razmišljao, već ih je navukao na noge. No, tijekom utakmice osjetio je da nešto ne štima.

'Gledam ih pa si mislim: 'Možda sam u tolikom strahu da su mi i kopačke prevelike.' Ništa, nemam kaj, drugih kopački nemam, uvjeravam sam sebe: 'Daj, odigraj utakmicu, kopačke su ti dobre. Uvijek mi pašu, zašto mi sada ne bi pasale?' I odigram ja utakmicu, dođem u svlačionicu, pokraj mene Stanić (op.a., Mario), gledamo u pod, a on mene pita: 'Čekaj, ti si igrao u mojim kopačkama?' A on ima nogu 45, ja 42. 'To su tvoje kopačke?' 'Pa, da. Ne vidiš da piše SM?' Gledam ga u čudu i onda mi kaže: 'Pa još si dobro i odigrao, pogledaj u čemu si igrao, kakva ti je kopačka.' A ja sam mislio da je sve to zbog straha', prisjetio se Silvio Marić.

Naravno, Marić je idealan sugovornik za ovu situaciju.

'Ma, ja mogu shvatiti da su Rebića kopačke žuljale. I da je imao potrebu promijeniti ih. Međutim, ja ovdje uopće ne bih krivio Rebića, jer trener (op.a. u ovom slučaju izbornik) je taj koji mu je trebao reći kada može promijeniti kopačke. Svi mi, koji smo igrali nogomet, odnosno mali nogomet, znamo kada se rade takve stvari, kada imaš loptu, kada imaš posjed. A ne u trenucima kada te protivnik stišće i napada', stao je u Rebićevu obranu Silvio Marić te nastavio.

'Mislim da je cijeli turnir nedostajalo te nekakve energije, kakvu smo imali u Rusiji, da je bilo previše lutanja, i da je jednostavno trener trebao biti taj i reći 'idemo sada maksimalno'. Jako mi je žao i izbornika i igrača, jer imali smo priliku, pa bi sada možda igrali protiv Švicarske. Sjetite se samo kako smo otvorili SP u Rusiji, i koliko je kasnije pobjeda protiv Argentine napunila igrače samopouzdanjem. No, sada nismo vidjeli tu potrebnu energiju, a koju je igračima trebao usaditi izbornik. Ja znam da nije on na terenu, ali evidentno je da je bilo previše lutanja, pa onda i individualnih grešaka, poput Gvardiolovog pijenja vode, ili Brekalovog skakutanja. I čim izbornik kaže da bi sada ipak nešto mijenjao, očito je svjestan svojih propusta. kao da u nekim trenucima nije bio dosljedan samome sebi, kao da nije želio slušati sebe, već možda nekog drugog', zaključio je Silvio Marić.