Pred nama je još jedna skijaška sezona. Hrvati vole taj sport, ali u našoj zemlji nema previše skijališta koja mogu ponuditi dobre uvjete. Pogotovo je loša situacija za osobe s posebnim potrebama. One su samoinicijativno odlučile promijeniti takvu situaciju kako bi mogle uživati u zimskim radostima. Iako u Hrvatskoj još nema skijaških staza za osobe s invaliditetom, u posljednjih godinu dana se dosta toga radi da se takva očajna situacija promijeni.

'Nema skijališta koje je prilagođeno osobama s posebnim potrebama. Na Sljemenu su se počeli raditi uvjeti za takve skijaše. Grad Zagreb izišao je u susret i na samoj skijaškoj stazi na Krumpirištu smo dobili kućicu. Još se čeka dozvola za WC. Nakon toga slijedi Platak, pa uređenje Mrkopalja. Ta tri centra trebala bi biti uređena za invalide već sljedeće godine. U samom Krasnom ima privatno skijalište i postoji dobra volja da se i tamo stvore uvjeti', rekao nam je Dragan Katunar, direktor svih zimskih sportova kojima se bave osobe s posebnim potrebama.

Budući da žive u sjeni ostalih velikih sportova, ali i skijaša koji nemaju nikakvu invalidnost, problem su financije, kao i manjak stručnoga kadra.

'Imamo velik problem sa stručnim kadrom. Od ove godine ćemo imati program za edukaciju da bismo mogli imati licencirane učitelje, jer rad sa skijašima s invaliditetom nije lak i zahtijeva stručnost. Imamo velik interes ljudi koji bi skijali, ali zbog manjka stručnog osoblja, ne možemo ih sve primiti. Zato smo se orijentirali na djecu', izložio je Katunar te dodao:

'Većinom se financiramo kroz razvojne programe Paraolimpijskog odbora, ali moramo spomenuti i Grad Zagreb koji nam je jako puno pomogao. Od države još ne dobivamo ništa, a nema ni sponzora, no nadamo se da će se to uskoro promijeniti te da ćemo se i rezultatima nametnuti za financiranje.'

Sve je više djece s invaliditetom na skijaškim stazama, još kada bi porastao broj educiranog kadra, bilo bi još više zadovoljnih dječjih lica.

'U dvije godine, obučili smo 50-ak klinaca u školi skijanja. Imamo osam natjecatelja u Zagrebu, desetak u Vinkovcima, četiri iz Bjelovara, oformljen je klub u Rijeci, tu je klub i u Zaprešiću. Djeci skijanje jako pomaže. Tako se uče snalaziti u prirodi, borave na otvorenom zraku, poistovjećuju se s okolinom, okruženjem u kojem žive, postaju komunikativni, poboljšavaju motoričke sposobnosti važne za svakodnevni život.'

Skijaška oprema sve je samo ne jeftina, a za osobe s posebnim potrebama, još je malo skuplja.'Cijena opreme kolica za skijanje jako je visoka (40-50 tisuća kuna), ostalo nije ništa skuplje od uobičajene opreme za skijanje onih koji nemaju nikakvu invalidnost.'

Skijaši s invaliditetom se i natječu i podijeljeni su u tri kategorije, a natjecanja se održavaju u inozemstvu.

'Imamo kategoriju slijepih i slabovidnih skijaša, ispred njih ide trener na malom razmaku, a zatim skijaš. Tu je potrebna jako dobra koordinacija. Tu je još stojeća i sjedeća kategorija. Imamo, kao i 'normalni' skijaši, natjecanja, svjetska prvenstva, nacionalna prvenstva, utrke svjetskog i europskog kupa.'

Na kraju, ako se pitate tko su naši najbolji skijaši s invaliditetom, onda znajte da su to Zlatko Pesjak (Sljeme) i Mario Dadić (Vinkovci).

'Njih dvojica bore se i za Paraolimpijske igre u Vancouveru i nadamo se da će uspjeti u svome naumu', završio je Katunar koji posljednje vrijeme silnu energiju ulaže u stvaranje što boljih uvjeta za možda buduće sudionike Paraolimpijskih igara.