Rijeka može biti zadovoljna iz očitog razloga – pobijedili su svog jadranskog rivala s premoćnih 3:0, a dojam vlada kako je rezultatska razlika mogla biti samo izraženija. Uz to, cijelo drugo poluvrijeme Riječani su igrali doslovce s pola snage, samo rutinski kako bi vrijeme priveli kraju, nakon što su u prvih 45 minuta sagradili uvjerljivu prednost. Osim tih, zapravo očitih razloga, postoji i još nekoliko stvari s terena koje mogu veseliti sve riječke navijače, ali i neke stare boljke koje bi bilo dobro ispraviti ovog proljeća.

Za početak tri dobre stvari…

Sharbini korišten na pravi način
Čini se kako je Rijeka na dobrom putu da nadoknadi odlazak Andreja Kramarića, barem u većini ofenzivnih elemenata. Jasno je da sada u postavi nemaju igrača koji može trpati dva gola svaku utakmicu, pa je bilo nužno da ostatak momčad preuzme više odgovornosti na sebe, pogotovo igrači iz napadačkog reda. Tu se prije svega misli na Sharbinija, Alexa, djelomično Bradarića i sve ostale koji su prije svega zaduženi za igru prema naprijed. U tom je smislu, barem u ovoj utakmici, a to bi mogla biti varijanta koja će i u budućnosti imati smisla, pomicanje Anasa Sharbinija više i češće u sredinu terena pun pogodak. Sharbini ima dovoljno kreativne sposbnosti i sjajan udarac s te distance kako bi upravo češćim ubacivanjima dao svoj maksimum.

Kako bi to bilo moguće, od Leovca se treba očekivati da pokrije veći dio lijeve strane, a netko od dueta Bradarić-Radošević mora mu pripaziti leđa ukoliko to ustreba. Cijela ta varijanta vjerojatno je bila moguća tek dolaskom Radoševića, koji je dovoljno mobilan i agresivan da sam pokriva dovoljno velik dio terena, što Rijeka dosad nije imala kao taktičku varijantu.

Alex će biti dobitak
S obzirom na visoke tehničke sposobnosti, vjerojatno bi imalo smisla pomaknuti Alexa više prema sredini terena, jer ovako igra na tipičnoj poziciji 'desetke' u formaciji 4-2-3-1, na mjestu gdje se od njega očekuje 'potez', a ne kontinuirano druženje s loptom i diktiranje tempa igre. Ipak, ono gdje se posebno dopao defanzivna je igra, a pogotovo je u prvom poluvremenu njegova uloga bila važna, jer je upravo on bio igrač koji je morao spriječiti prvu distribuciju lopte Hajduka, koja je trebala ići preko Sušića. Alex i ostatak ekipe vrlo je dobro zatvorio najboljeg Hajdukovog igrača i tako ga potpuno onemogućio u elementu igre u kojem je najbolji.

Ponovo, ne male zasluge za ovo idu na konto Bradarića, a pogotovo Radoševića, koji je uvijek bio na mjestu kada bi neki od njegovih suigrača ispao poslije driblinga ili dodavanja protivnika. Neke su njegove reakcije pritom bile poprilično sirove, ali nije niti loše imati u kadru igrača koji će povremeno 'ići u kost', samo kako bi toga bili svjesni i protivnički igrači.

Iskorištavanje protivničkih mana na pravi način
I prije samog početka utakmice, gledajući Hajdukov kadar bilo je poprilično jasno kako su tanki na bokovima, pogotovo na lijevom. Zato je i bilo toliko važno da se Tomečak na jednoj, a Leovac na drugoj strani dovoljno frekventno i pravovremeno pridodaju napadu, jer moglo se pretpostaviti da Hajduk tome neće moći odgovoriti, prije svega kadrovski. Kek je to prepoznao i dao prave zadatke svojim igračima, koji su osim preko bokova izmučili obranu Hajduka pravovremenim ubacivanjima između vezne i napadačke linije, u čemu su prednjačili Sharbini i Alex, te povremeno Jugović.

No, kako ne bi sve bilo ružičasto, ostaje i jedan problem...
Tijekom cijele jeseni, distribucija lopte i diktiranje tempa igre, općenito mogućnost manipulacije tempa bila je Rijekina rak-rana. Sve pobjede koje su postigli u Europskoj ligi bile su rezultat 'dum-dum' nogometa, izrazito okomite igre uz iznimnu inspiraciju Andreja Kramarića, koji je kod svih golova (osim jednog) odigrao ključnu rolu. I protiv Dinama zapravo ista priča, iako Rijeka ima povremenih uspjeha, nikada se na terenu ne bi posavila kao momčad koja se može nametnuti protivniku.

Dolazak Alexa Fernandeza stoga bi trebao biti ključ te promjene. Teško je očekivati da momčad može napraviti slijedeći korak unaprijed (iako je dosad već jako puno postigla) bez da doda taj element igre u svoj arsenal. A protiv Hajduka, iako je Rijeka kontrolirala igru, to je ponovo izostalo. Svi dobri napadi bili su posljedica dobrih ubacivanja između Hajdukovih linija, ali još je protiv Istre bilo jasno kako dvojac Bradarić-Radošević jednostavno nema dovoljno tehničkih kvaliteta da to napravi.

Dodatno, ako Kek bude inzistirao na odvajanju Alexa i Sharbinija od vezne linije to se nikad neće niti dogoditi. Formacijski govoreći, ovo je momčad koja mora pronaći načina da funkcionira u fluidnoj varijanti 4-3-3, a ne samo u rigidnih bilo 4-4-2 ili 4-2-3-1, pogotovo kada se dovoljno kvalitetno zatvore bokovi, ispit na kojem je Hajduk pao. Dok se to ne dogodi, Riječane će i dalje mučiti isti problemi, koji će biti potenciran bilo u gostima, bilo protiv vrlo tvrdih ekipa, ili onih poput Standarda.

Osim toga, postoji i još jedan problem koji je ova utakmica sakrila. Vedran Jugović vjerojatno je igrač utakmice s dva pogotka, ali nije igrač koji može igrati na desnom krilu. Rijeci treba igrač koji je značajno brži, poletniji i po gol opasniji od Jugovića,a bilo bi također vrlo važno da je lijevak. Jer ovako, Rijeka nema niti jednog lijevaka od ofenzivnih igrača, a to značajno smanjuje prije spomenutu mogućnost manipulacije prostora.

Kek ima cijelo proljeće da riješi ove probleme, a uprava Rijeke cijelo ljeto da dovede pravog igrača. Proljeće je Riječanima počelo dobro, ali posla i dalje ima…