Bilić je Rusima rekao kako su mu godine na klupi Hrvatske donijele puno više komplikacija od turbulentne polusezone u Lokomotivu, te da je davno naučio da nogomet nije igra, već krvava borba za što bolje pozicije. To je i plastično objasnio jasnim primjerom.

'U momčadi neću kukavice, trebaju mi lavovi koji će se potući za pobjedu. Ljudi sa stavom i karakterom. Ako postavim igrača pred bijeli zid i kažem mu da je taj zid crn, očekujem da me ispravi. Ako on gleda u bijelo i potvrdno klima da je to crno, od njega neće biti ništa.'

Pričao je i Rusima kako je Ćiro Blažević znao doći kod igrača u hotelske sobe i tamo zapaliti, a upitan je i tko je najbolji napadač kojega je čuvao. U tom izboru komparirao je dvojicu hrvatskih velikana: Davora Šukera i Alena Bokšića.

'Bokšića je bilo neviđeno teško čuvati. 'Ubio' bi vas na terenu, ali ne bi zabio gol. S druge strane, Šukera bi se moglo čuvati bez problema. Ali problem je što bi poslije utakmice njegovo ime uvijek bilo među strijelcima. Zabijao je iz ničega...'

Potvrdio je i kako je u budućnosti spreman odazvati se pozivima upomoć s Poljuda, ali više ne i onima financijske prirode.

'To si ne bih mogao priuštiti', kaže Bilić koji je prvu polisezonu na klupi Lokomotiva okončao na neslavnom osmom mjestu, ali sa samo jednim bodom zaostatka za četvrtoplasiranim Kubanom.