Neke nogometne utakmice odlučuju se izvođenjem penala. Suočeni s raketama koje do njih s udaljenosti od 11 metara stižu brzinom od 100-tinjak kilometara na sat, vratari su prisiljeni odabrati na koju će se stranu baciti i prije nego što nogometaš udari loptu. No čak i najbolji pogriješit će u više od 80 posto slučajeva.

Koristeći tehnologije osjetljive na pokrete i kompjutorske programe znanstvenici su otkrili nekoliko ranih znakova koji pouzdano predviđaju u kojem će smjeru nogometaš pucati. Istraživanje je također pokazalo da neki golmani bolje prepoznaju ove znakove od drugih.

'Otkrili smo zanimljive informacije koje govore da postoji velika razlika u izvedbi profesionalnih vratara koji igraju za reprezentacije', rekao je u petak Gabriel Diaz, kognitivni znanstvenik iz Rensselaer Polytechnic Instituta u New Yorku. Neki odlično brane penale, dok drugi nisu ništa bolji od početnika.

'Htio bih organizirati trening percepcije. Možda možemo uvježbati zapažanje najpouzdanijih informacija', kaže Diaz.

Iako je za pogađanje željenih uglova vratnica potrebna znatna vještina, izvođenje penala u velikoj je mjeri rat umova nogometaša i golmana. Ranija istraživanja pokazala su kako osjećaji vratara utječu na odluku hoće li se baciti na neku stranu ili ostati stajati.

Diazov je tim sa 40 senzora pokreta pratio 19 glavnih dijelova tijela igrača koji su izveli penale u obje strane gola. Jedan od senzora bio je postavljen na loptu, a kamere su snimale svaki pokret. Diaz je otkrio da je od 27 pokreta tijela moguće izdvojiti pet - među kojima su kretanje stopala nogometaša i kut bokova - koji pouzdano predviđaju u kojem će smjeru odletjeti lopta. Tako će nogometaša koji želi izvesti nešto neočekivano - primjerice okrenuti stopalo kao da će pucati u jednom smjeru, a potom udariti u suprotnom - razotkriti položaj ostatka tijela; morat će, recimo, pokrenuti ruke na određeni način kako bi zadržao ravnotežu.

U drugoj studiji Diaz je tridesetorici neiskusnih vratara prikazao videosnimke izvođenja penala snimljene do trenutka udarca stopala u loptu. Ispitanici su u pola sekunde trebali procijeniti na koju će stranu odletjeti lopta. Pola njih procjenjivalo je vrlo loše, a druga polovica bila je prilično dobra. Rezultati istraživanja pokazali su da su se dobri vratari usredotočili na nekoliko ključnih pokreta te da su malo dulje čekali s odlukom.

Ova će studija svakako otvoriti mogućnosti za nogometaše i vratare da iznađu nove načine da prevare jedni druge, međutim, nogometni stručnjaci ističu da sigurno neće stvoriti savršene igrače. Pod utjecajem golemog pritiska koji osjećaju igrači psihologija izbija u prvi plan i rezultati ostaju nepredvidivi.

'Golem broj čimbenika je u igri', objasnio je dr. Richard Ginsburg dopredsjednik programa sportske psihologije u Massachusetts General Hospital u Bostonu. 'Uvijek će tu biti nekih nepoznatih varijabli.'