U 42. godini života, nakon sve učestalijih obrana i kada tijelu treba znatno više za oporavak, Mirko Filipović procijenio je da je za njegovo zdravlje najpametnije - objesiti rukavice o klin.

Svoju odluku podijelio je prvo na Facebook profilu, a dio nje prenosimo ovdje.

'Dragi prijatelji, morao sam na žalost otkazati borbu u Seoulu. Već u početku priprema ozlijedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podići. Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine, i svakodnevnim terapijama i injekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od dva do tri tjedna a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema. Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišica je puknuo, rame je puno tekućine, velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju.

To mi ne treba, pogotovo u mojim godinama. Cijelo ljeto sam proveo putujući u München na terapije kod jednog čuvenog liječnika radi kronične upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izluđuje, u Vinkovce kad idem moram dva puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me užasno bole u sjedećem položaju, koljeno desno koje je četiri puta operirano isto. I sad još rame, leđa da ne spominjem. Kad god idem na magnet bez obzira radi čega i što snimam, nalaz počinje s 'degenerativne promjene', ali to je cijena koja se mora platiti.'

Tijekom dana dao je intervju Novoj TV, a prenosimo dio u kojem potvrđuje da o mogućem povratku nema ni govora ali otkrio i kakvi su mu planovi za život bez spartanskih treninga.

'Dok živim i dišem ja ću trenirati. Ne ovim intezitetom. Bit će to jedan trening dnevno, a ne više dva kao dosada. No prvo ću se regenerirati. Ja sam zdrav što se tiče srca, pluća i ostalih organa, mene samo muče mehaničke ozljede. To su neizdrživi bolovi. Ja ne mogu sjediti duže od 15-ak, 20 minuta kad vozim auto. Nema to smisla', rekao je Cro Cop za Novu TV i udjelio savjet mlađim borcima.

'Moraju biti uporni i vjerovati u sebe. Samo krvavi rad i odricanje donosi uspjeh. Uspjeh preko noći ne postoji samo upornost i rad. Ništa drugo. No nije to lako. Treba biti dosljedan, ići često glavom kroz zid, probijati vlastite barijere....

Definitivan kraj?

'Da, definitivan kraj. Meni je drago da je za mnoge ljude to bio šok, ali ja sam ušao u 42. godinu. Možda ne izgledam tako, ali eto. Ne treba tražiti kruha preko pogače. U svijetu se mnogi sportaši smatraju veteranima s 34 godine i jako je malo sportaša koji su s 40 godina ostali u svjetskom vrhu'.

Cijeli članak pročiatjte OVDJE