Hrvatska nogometna reprezentacija pobjedom 2:0 nad Srbijom, u sklopu kvalifikacija za SP 2014. godine, izvukla je dvostruku korist. Osim što je svladala neugodnog suparnika, ostala je na vrhu skupine, ali i praktički eliminirala Srbiju iz utrke za jedno od dva vodeća mjesta u skupini.

Izbornik Igor Štimac u najavi utakmice obećao je juriš prema golu Srbije, pa se na dan utakmice odlučio i na jednu pomalo neočekivanu odluku, a to je bilo uvrštenje Matea Kovačića. Veznjak Intera iz momčadi je istisnuo Ognjena Vukojevića, što je trebao biti dodatni impuls napadačkoj igri naših.

Naravno, nepotrebno je reći da su najveći impuls našoj reprezentaciji davali hrvatski navijači, koji su himnu Srbije nadglasali povicima Vukovar, Vukovar. Bilo je kasnije i nekorektnog 'Ubij Srbina' i 'Za dom spremni', no uglavnom se navijalo za svoje.

Međutim, dvoboj nije krenuo baš kako se svih 35.007 ljudi na tribinama i 30-tak uz travnjak nadalo. Odnosno, Mihajlovićev sastav dobro je zatvarao sredinu terena, pa su se Mandžukić i Olić morali dosta 'trošiti' odnosno vraćati po loptu.

Do prve kakve-takve prilike čekalo tak minuta, no suci su zbog zaleđa prekinuli akciju naših. Ubrzo je i noge provukao loptu Stevanoviću, a prema golu stigao je u 23. minuti. Kranjčar, ali kraj gola.

A onda je u 24. minuti sve eruptiralo. Lopta se sretno odbila do Olića, koji je povukao po desnoj strani, došao pred golmana Brkića i asistirao
Mariju Mandžukiću, koji takve prilike ne propušta. Bilo je to za 1:0 ali i skidanje velikog pritiska s leđa.

Na sreću naših, za razliku od 1999. Mihajlović je ovog puta ostao sjediti na klupi, pa pravih prijetnji gostiju nije bilo. A one poluprilike
koje su Srbi i imali, mirno su rješavali Ćorluka, Šimunić i Pletikosa.

U 34. minuti turski sudac Cakir prekinuo je obećavajuću akciju naših, dosudivši prekršaj Olića nad Nastasićem, iako je dojam da prekršaja nije bilo. No, bilo ga je u 37. minuti, zbog kojeg je Kolarov dobio žuti karton, a naši priliku za ubačaj. Slobodnjak s desne strane izveo je Srna, nakon kojeg je poentirao Ivica Olić. A pogodak za 2:0 proslavio je u stilu Zlatka Cice Kranjčara i skočio u krilo pomoćnom treneru Alenu Bokšiću, nekada vrsnom napadaču koji je 1999. također u Maksimiru bio strijelac na utakmici protiv Jugoslavije.

Drugo poluvrijeme, iako u rezultatskom deficitu, bolje su otvorili igrači Srbije, točnije Aleksandar Kolarov koji se u 50. minuti odlično oslobodio naših igrača i natjerao Pletikosu da se ispruži koliko je dugačak. U nastavku akcije Đuričić je pucao kraj gola.

Te prijetnje Srba bile su jasan znak da se nisu još predali. Naši su uzvratili u 53. i 55. minuti, Luka Modrić je prijetio udarcima iz daljine. Onakvima nakon kojih je zabijao Unitedu i Mallorci.

Pokušao je Mihajlović promijeniti nešto u igri svojih, te nakon prinudne igre na početku utakmice, u 60. minuti u igru je uveo i drugog igrača – Dušana Tadića.

U 63. minuti vidjeli smo još jednu lijepu akciju naših, prvo je Modrić oduzeo loptu te uposlio Kovačića, a onda je s desne strane ubacio Rakitić,
no Mandžo je bio za korak prekratak.

U 67. minuti mijenjao je i Igor Štimac, umjesto Kranjčara ušao je Vida, što je značilo zatvaranje igre. I baš kada se očekivalo da će utakmica pasti u letargiju, Srbija je dva puta opasno zaprijetila preko Đuričića i Đorđevića, pa je Stipe Pletikosa bio na mukama ali i uspješno čuvao svoju mrežu.

Za svaki slučaj Štimac je napravio još dvije zamjene, odnosno uveo defanzivce Lovrena i Vukojevića. Rezultat se do kraja utakmice više nije mijenjao, Hrvatskoj su ostala dva gola prednosti, pa je nakon posljednjeg zvižduka suca Cakira počelo opće veselje na, ali i oko stadiona.

Sljedeću utakmicu naši igraju već u utorak 26. ožujka kada gostuju kod Walesa.