'Razlog ostavke Fabia Capella je navodno odluka engleskog Nogometnog saveza da kazni igrača Johna Terryja oduzimanjem kapetanske vrpce zbog rasističkih vrijeđanja protivničkog igrača. Kažem navodno jer mislim da je to samo bila kap koja je prelila čašu strpljenja', napisao je Stanić na portalu Igralište.hr

Iako pravu istinu zna samo nekolicina ljudi, Stanić smatra da znalcima nije teško iščitati što se krije u pozadini priče. Gotovo nemoguća misija je uskladiti velikog stručnjaka i profesionalca Capella s ležernim, 'otočkim' mentalitetom engleskih nogometaša:

'Siguran sam samo u jedno, Capellu nije do para. Njemu nije teško odreći se zagarantiranih milijuna iz prostog razloga što misli da je ugrožen. Ugrožen je njegov autoritet, a mišljenja sam da je ugrožena i njegova reputacija.

Ako mene pitate, Capello je osjetio da tu više nema što tražiti. Sumnja u kvalitetu i zajednički duh reprezentacije je puno veća od njegove plaće i trenerskih sposobnosti. Nije njemu do para ako mene pitate. U stvari, možda Englezima nikad nije uspio nametnuti svoj talijanski stil. Ne znam, nije mi nikad bio trener, ali jesu zato drugi Talijani. I Vialli i Ranieri su imali velikih problema u Engleskoj. Jednostavno, njihov stil i način nisu prolazili. Dok sam bio u Chelseau, John Terry je prije treninga i tekme jeo grah, kobasice, pancetu, a treneri bi padali u nesvijest od ljutnje. Ni Vialli ni Ranieri, a mislim ni Capello, to nisu mogli zabraniti.'

U nastavku kolumne Stanić zaključuje kako je Capello 'preveliki lisac da ne bi mogao procijeniti pravilno. Pravilno po njega i njegovu reputaciju. Možda mu ni taština ne bi mogla podnijeti da nakon neuspjeha na prošlom svjetskom sada ponovo doživi sličnu sudbinu.'

Iako bi odlazak izbornika pred prvenstvo na reprezentaciju Engleske mogao djelovati kao pozitivan šok, Mario ne vjeruje u takav rasplet, pa ne čudi što ljudima iz slavnog Engleskog nogometnog saveza preostaje samo plač, bez obzira na novac, moć i slavu te nogometne nacije.

Cijelu kolumnu možete pročitati na portalu Igralište.hr. U nizu kolumni Mario je pokazao kako nije 'čudo od pet minuta, nego lucidan analitičar, koji se ne boji reći svoje mišljenje i kad zna da će ono izazvati neslaganja i dići prašinu. Posebnost njegovih kolumni je i iskren, topao i često duhovit 'bosanski' izričaj, te pristup svakoj temi na osnovi osobnog igračkog, roditeljskog i ljudskog iskustva.

O svom novom 'zanimanju' kolumnist Mario kaže:

'Mogu pisati samo iskreno, ono što mislim, jer pisati tek reda radi bilo bi glupo i nepotrebno. Svjestan sam da se ne mogu svima svidjeti i da se neki neće sa mnom složiti, ali skupilo se u meni nekog iskustva i razmišljanja. Imam povremeno potrebu ponešto od toga staviti na papir, odnosno otipkati na svom mobitelu. Zasad kažu da mi dobro ide, a dokle će, ne znam.'