Don Marijo Volarević prošle je godine privukao pažnju zbog otvorene podrške navijačima koji nisu ni crveni ni crni, ni kriminalci ni huligani nego uglavnom borci za pravednije hrvatsko društvo, a kojom se suprotstavio i dijelu svojih crkvenih kolega. Upravo zbog toga je zanimljiv sugovornik jer prati sve što se događa u sportu, poglavito u nogometu.

Prije nešto manje od godine dana odgovarali ste uredniku Glasa koncila kako je Hrvatska posebice, ali i ne samo u kontekstu sporta, podijeljena na sjever i jug. Jasno ukazavši i na to da do te podjele nisu doveli obični ljudi već čelnici sportskih klubova i oni koji upravljaju hrvatskim sportom. Imam dojam da je danas situacija još gora, jer ljude sport praktički više ni ne zanima, a svi koji nisu 'za' - nazivaju se jugonostalgičarima, antihrvatima. Najbolji su primjer za to navijači nogometne reprezentacije.Što je po Vašem mišljenju, a sigurno ga imate, jer na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu predajete socijalni nauk crkve i morate dobro osjećati društvena kretanja, razlog takvom raspoloženju?

'Više je razloga koji su doveli do podjela u hrvatskom društvu što se u posljednje vrijeme reflektiralo i na sport, posebno na hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja je do prije pargodina bila simbol jedinstva. Tamo gdje su bile podjele, počevši od navijačkih skupina, političkih stranaka, regionalne, kada bi igrala hrvatska nogometna reprezentacija sve bi se to brisalo i svi bi bez obzira na svoje različitosti postajali jedno, a to je navijač hrvatske reprezentacije. Nažalost, u posljednje vrijeme kao da je ovaj simbol jedinstva također postao simbol podjela', rekao je za tportal.hr doc. dr. sc. Marijo Volarević, uz dodatak kako ovaj njegov stav podržava i velik dio njegovih mlađih kolega u splitskoj biskupiji.

Zar je moguće da zbog jednog ili nekoliko pojedinaca većina te nogometne populacije okrene leđa najdražoj momčadi?

'Kao što sam prethodno rekao, ono što su igrači svojim igrama na terenu godinama gradili i jačali, a to je nacionalna svijest i nacionalni ponos, s druge pak strane politika i privatniinteresi, malo pomalo to su rastakali. Tako da je danas, na žalost svih iskrenih navijača, hrvatska reprezentacija postala poligon političkih prepucavanja i podjela. Netko će reći to rade antihrvati i jugonostalgičari, i tu ima istine da oni koji ne vole Hrvatsku sigurno su sada sretni, ali ne smijemo zaboraviti da ništa manje, a uvjeren sam u čak većem postotku do tih su podjela doveli privatni interesi, nepravda i kriminal koji se žele prekriti domoljubnom krinkom. U takvoj situaciji najveći gubitnik onda postaje hrvatska reprezentacija odnosno svi iskreni hrvatski navijači i igrači hrvatske reprezentacije.'

Pretpostavljam da je to problem koji traje već godinama, a nitko ga nema volje riješiti?

'Istina, ovaj problem traje godinama, a kulminaciju je doživio, nazvao bih je, na sramotnoj izbornoj skupštini HNS-a 17. prosinca 2010. Svi koji se toga sjećaju svjedoci su mučne atmosfere koja je vladala nekoliko dana prije i poslije izbora. Teških optužaba, a rječnik neću ni spominjati, jednostavno jedna necivilizirana rasprava, nedostojna da netko vodi HNS takvim ponašanjem. Ne zaboravimo da je to bila i godina kada se Hrvatska nije plasirala na Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi. Ovo napominjem jer uvijek su rezultati reprezentacije kozmetički uljepšavali nagomilane probleme. Rezultat je bio kao kišobran za kišu, pitanja koja su se postavljala o svemu lošem što se događalo u HNL-u. Počevši od loše infrastrukture, afere o plaćanju za pošteno suđenje, afere 'ofsajd' itd. Otuđenje reprezentacije počelo je  također kada se reprezentacija stacionirala u samo jedan grad. Napominjem da Hrvatska još nije izgubila službenu utakmicu u Splitu i kad je god igrala na Poljudu, plasirali smo se na završno natjecanje. Ovo napominjem zbog nepravde prema jugu Hrvatske. A godinama je alibi neigranja u Splitu bio fama o ukletom Poljudu što su i pojedini novinari podržavali. Unatoč posljednjem lošem iskustvu, rezultatski opet nismo izgubili i plasirali smo se dalje. Godinama se u službenim utakmicama izbjegavao Split, Rijeka, Osijek itd. Pa svaki grad voli ugostiti svoje reprezentativce koji su idoli mladima. Ljudi ih žele vidjeti dati im podršku itd. Zatim gradnje kampa, zašto se uporno odbija Slavonija, Istra ili Dalmacija kao moguća lokacija. Sve su to stvari koje malo pomalo dijelile hrvatski narod i hrvatske navijače.'

Smatrate li da su navijači izabrali dobar put u svojoj borbi? Nije li presedan pozivati na bojkot ako se uz tu reprezentaciju veselilo i tugovalo godinama?

'Teško je odgovoriti koji bi to bio pravi put. Izazivanje nereda koje je bilo u Milanu svakako nije pravi put! Svastika na Poljudu to isto nije, jer time ne samo da se šteti izravno hrvatskoj reprezentaciji nego čitavom hrvatskom narodu, jer se šalje pogrešna slika u svijet kako su Hrvati huligani i fašisti. To onda vodećima čak ide u prilog, jer kada se dobronamjerni navijači usude progovoriti o nepravdi, onda ih se proglašava antihrvatima i rušiteljima hrvatske države. Mišljenja sam da se svi navijači, bez obzira na klupsku pripadnost, moraju homogenizirati te legitimnim i dozvoljenim sredstvima vršiti pritisak na vodstvo HNS-a, i na one političke opcije koje pretendiraju privatizirati hrvatski nogomet, ali ne samo nogomet nego i ostale sportske saveze u Hrvatskoj. Mi imamo kadar čistih i domoljubnih sportaša koji su u prvom redu politički neovisni, ali isto tako i financijski te su dovoljno stručni da mogu ne samo riješiti ovo pitanje nego ponovno homogenizirati hrvatski narod što nam je neophodno ne samo za razvoj sporta nego i Hrvatske. Jer mišljenja sam također da i ekonomska strana utječe na ovakvo loše stanje. Ljudi su bez posla, odlaze vani i većina je frustrirana takvom situacijom. Zbog toga se narod lako zapali, a to upravo koriste pojedinci koji parazitiraju nad takvim stanjem dijeleći ljude na hrvate i antihrvate, i onda dobro žive od takvog stanja kaosa. Jer nezadovoljnu i pokradenu narodu ne treba puno da se zapali na nepravdu.

Kako gledate na inicijativu Torcide koja je od kapetana Srne tražila da igrači ne nastupe za reprezentaciju?

'Kao član Torcide i navijač Hajduka smatram legitimnim to što su razgovarali s kapetanom hrvatske reprezentacije Darijom Srnom, osobito što je i on sam ponikao iz Hajduka. Pretpostavljam da su mu iznijeli probleme iz možda jednog drugačijeg aspekta koji igrači ne poznaju. Također pretpostavljam da je Darijo svoj razgovor prenio i ostalim suigračima. Torcida ima svoj put u borbi protiv nepravde. Ne zaboravimo da je Torcida najprije krenula čistiti svoje dvorište i tražila je transparentnost u vođenju kluba. Nitko bolje od navijača ne može detektirati problem, jer oni žive za nogomet i ne može im se dugoročno lagati. Nadalje, ne zaboravimo doprinos svih navijača u stvaranju hrvatske države. Sjetimo se također predratnih događaja na Maksimiru na utakmici Dinama i Crvene zvezde te Bobanove reakcije. Sjetimo se paljenja jugoslavenske zastave na Poljudu nekoliko mjeseci poslije na utakmici Hajduka i Partizana koja je također bila prekinuta. Zar su danas Boban, BBB, Torcida i drugi navijači i igrači Hrvatske reprezentacije koji se ne slažu s ovim stanjem i politikom HNS-a preko noći postali antihrvati. Gdje su u to vrijeme bili oni koji ih prozivaju? Ipak, kao iskren navijač hrvatske reprezentacije mislim da bi  nenastupanje igrača bio previše radikalan potez koji bi dalekosežno mogao imati negativne posljedice za hrvatski nogomet, ali i hrvatski narod. To bi dovelo do još dubljih podjela u našem društvu. Igrači upravo svojim dobrim igrama trebaju biti most koji spaja sve istinske navijače Hrvatske. Zbog toga sam mišljenja da se i na druge legitimne i bezbolnije načine može postići ozdravljenje hrvatskog nogometa nego što bi to bilo da igrači odbiju nastupati za hrvatsku reprezentaciju.'

S obzirom na skorašnje parlamentarne izbore, a znamo koja opcija podržava aktualno vodstvo Saveza, može li se nakon izbora dogoditi zaokret prema HNS-u?

'Vjerujem da može, ali isto tako svjestan sam da će put biti mukotrpan i dug. Veoma brzo nakon izbora, bez obzira na to tko bude na vlasti, pokazat će se volja vladajućih, jasno u zakonskim i dozvoljenim okvirima, jesu li spremni uhvatiti se u koštac s ovim problemom. Ovaj problem godinama se stvarao i teško će se riješiti preko noći. Kao što je iz baze nastajao, tako se on i s dna baze mora početi rješavati. Međutim, potrebna je homogenost navijača, igrača, vlasti i HNS-a. Potrebno je sjesti i razgovarati, ali potrebna je i mudrost. Mudrost jer i navijači moraju najprije detektirati tko su oni koji žele destrukciju u hrvatskom nogometu, bilo da je riječ o pojedincima u njihovim redovima, bilo da je riječ o političarima koji žele ušićariti političke poene preko njihovih leđa, bilo da je riječ o ljudima koji preko HNS-a gledaju i traže samo svoj privatni interes. Svatko bi trebao najprije očistiti u svom dvorištu i onda ćemo biti na pravom putu ozdravljenja ne samo hrvatskog sporta nego i hrvatskog društva', zaključio je doc. dr. sc. Marijo Volarević.