Puno je posla izbornik Zlatko Dalić morao odraditi u samo tri mjeseca, koliko je ove 2020. godine imao reprezentativce na raspolaganju.

Jer nakon euforije 2018. godine i osvajanja svjetskog srebra, došlo je do laganog osipanja prve momčadi, a već su pred Hrvatskom bili novi izazovi. Od premijernog nastupa u Ligi nacija, protiv jakih Engleza i Španjolaca, do uvijek nezgodnih kvalifikacija za odlazak na Euro.

U tom periodu, izbornik Dalić isprobavao je nove igrače, tražio adekvatna rješenja, ali i pokušao formirati momčad koju ćemo gledati barem do SP-a 2022. godine.

Kvalifikacije za Euro završene su na radost svih nas, dok je igrački kadar proširen, ali bez potpune standardizacije prve momčadi, a na što su itekako utjecale i nove okolnosti, pa je i nastup u drugoj sezoni Lige nacija, sjetimo li se igre ali i poraza od Portugalaca i Francuza, izgledao dosta konfuzno.

Naime, nitko nije očekivao da će se svijetu dogoditi pandemija koronavirusa i da će zbog nje biti odgođen Euro za godinu dana, da će Ivan Rakitić nakon lipanjskog obećanja 'vjernosti' do tog SP-a ipak prelomiti i zahvaliti se reprezentaciji...

Sve to suzilo je manevarski prostor izborniku Daliću i natjeralo ga je da preko noći traži zamjene za pozitivne igrače, povlači igrače s pretpoziva te da neke usred noći poziva na okupljanje.

U međuvremenu se dogodila i promjena na čelu U-21 selekcije, što je jednako važna stanica na putu sazrijevanja mladih igrača, potencijala za ulazak u društvo najboljih. Umjesto Nenada Gračana, Davor Šuker i čelnici HNS-a prepoznali su potencijal Igora Bišćana, njegovu energiju, ali očito i veliko znanje koje prenosi na svoje uzdanice, s kojima je nadoknadio minus iz prvog kola i uz pomoć Grčke odnosno Bosne i Hercegovine ipak stigao na završnicu Eura.

Na svu sreću, A selekcija nije unatoč svim tim problemima ispala iz tračnica, izbornik Dalić nije gubio samopouzdanje, i što je jednako važno - podršku Hrvatskog nogometnog saveza.

Uz sve to, iz Hrvatski Telekom Prve lige, koja je očito prečesto podcjenjivana, isplivala su imena igrača koji su se uspjeli ugurati u A selekciju, pokraj onih koji nose dresove njemačkih, talijanskih, španjolskih ili nekih drugih zapadnoeuropskih klubova.

Pa je tako Dominik Livaković postao najčvršća karika Dalićeve momčadi, a Bruno Petković (op.a dok je bio u top-formi), sjajno napadačko rješenje. Ne smijemo zaboraviti ni Mislava Oršića.

Sve utakmice Hrvatski Telekom Prve lige i UEFA Europske lige ekskluzivno možete gledati na MAXtv-u (Arenasport). Više informacija OVDJE.

Međutim, sada, iz najbliže nam povijesti, još impresivnije izgleda nastup Mile Škorića, koji je pod vodstvom Nenada Bjelice u Osijeku potvrdio svoju klasu.

'Otkako sam se oporavio od koronavirusa, sve mi se događa filmskom brzinom. Još sam u subotu igrao protiv trećeligaša, nakon tog susreta počeo sam razmišljati o Dinamu, a onda sam sjeo u automobil i krenuo u Split pridružiti se reprezentaciji. Povrh svega dobio sam zadatak čuvati Ronalda na prekidima, što nije nimalo ugodan zadatak s obzirom na njegovu snagu i skočnost. No mislim kako sam posao obavio dobro. Bilo je dosta pozitivnih komentara na račun moje igre, što me čini zadovoljnim. Čuo sam i taj podatak kako sam postao prvi igrač koji je kao član Osijeka počeo jednu službenu utakmicu za reprezentaciju. Ponosan sam na to, a nadam se kako će ih nakon mene biti još', bile su impresije Osijekova stopera, 29-godišnjeg Škorića, koji je osim u dresu Osijeka igrao i za zagrebački HAŠK te Goricu. Naravno, dok je Gorica bila niželigaš.

Zbog svog nastupa, ali i konstante u dresu Osijeka, Škorić se opravdano našao na Dalićevom popisu, barem kao alternativa za 'starosjedioce' Domagoja Vidu i Dejana Lovrena. Pridodamo li ovom dvojcu Duju Ćaletu-Cara i debitanta u dresu reprezentacije, Marina Pongračića, čini nam se da će Škorić ipak ostati tek rezerva i svoju priliku čekati na pretpozivu.

Na toj listi mjesta bi moralo biti i za 27-godišnjeg Antu Majstorovića, Škorićevog suigrača iz stoperske linije Osijeka, čija je statistika čak i bolja od Škorićeve. Jer od dolaska u grad na Dravi, a bilo je to uoči prošle sezone, Majstorović je propustio tek dvije prvenstvene utakmice (op.a. jednu prošle sezone, i jednu u dosadašnjem dijelu ove sezone). Jednako dobar bio je i u dresu Lokomotive, u kojoj je igrao kao posuđeni igrač Dinama.

A da opasnosti, iako uvijek treba biti na oprezu, za najbolju reprezentaciju ne bi smjelo biti, potencijal je kojeg sada 'glanca' Igor Bišćan. Naravno, uz klupske trenere, poput Zorana Mamića u Dinamu, Bore Primorca u Hajduku, Simona Rožmana u Rijeci, Valdasa Dambrauskasa u Gorici.

Naime, posve je izvjesno da će kroz godinu, dvije ili tri, do najjače selekcije stići i Joško Gvardiol (op.a iako je on već igrač RB Leipziga, i koji je sa svojih 18 godina nejvjerojatno mentalno jak), Luka Ivanušec, Lovro Majer, odnosno Mario Vušković, Dario Špikić, Ivan Lepinjica...

Pridodamo li njima i igrače koji se već 'kale' u inozemstvu, poput Nikole Mora, Borne Sose, Boška Šutala, Petra Muse i Marka Divkovića, koji je u samo jednom nastupu privukao veliku pozornost, jasno je da ćemo i u bliskijoj budućnosti imati razloga za zadovoljstvo.