Craig Bellamy (40) je kao igrač bio izuzetno zahvalan lik, izuzetno borben, požrtvovan, brz, probojan... Lijevo krilo za poželjeti, a te su njegove kvalitete znali prepoznati treneri koji su mu tijekom karijere posebno vjerovali.

Igrao je punih 20 godina, prošao je od Norwich Cityja preko Coventryja, Newcastlea i Glasgow Celtica pa preko Blackburna do Liverpoola. Nakon toga je igrao za Manchester City i West Ham da bi 2014. godine karijeru završio u Cardiff Cityju.

Odigrao je 546 utakmica i zabio 170 golova, a za Wales je nastupio 78 puta i zabio 19 golova. Koliko su mu treneri vjerovali? Pa dovoljno je reći da je bio kapetan ili jedan od dokapetana u Liverpoolu, Manchester Cityju i reprezentaciji.

No, tijekom karijere ga je često pratila 'etiketa', s vremena na vrijeme kao da bi se 'pogubio', izgubio kontrolu, znao je previše burno reagirati prema protivničkim igračima i sucima. Neki će reći da 'nikad nije bio normalan', da je imao 'luđački pogled'... Pa ipak, karijera mu je više nego uzorna jer zaradio je samo dva izravna crvena kartona u dva desetljeća karijere, a još je dvaput morao iz igre zbog drugog žutog kartona. Prvi je crveni karton dobio još dok je igrao za Newcastle i to u Ligi prvaka, a drugi je 'osvojio' igrajući za reprezentaciju. Malo je takvih, tek se nekoliko nogometaša može pohvaliti s tako uzornom statistikom.

Taj je njegov uspjeh još i veći nakon što je sam Craig Bellamy u iskrenoj ispovijedi engleskim medijima priznao da se godinama bori s teškim oblikom manične depresije!

Sve je počelo još dok je igrao za Newcastle (2001. do 2005.), nakon što se ozlijedio...

'Borio sam se s tendinitisom u oba koljena i mislio sam da je to kraj moje karijere. Newcastle je puno uložio u mene i osjećao sam da ne mogu ispuniti očekivanja', priznao je Bellamy i nastavio:

'Sjećam se da me je tog ljeta želio kupiti Manchester United, ali sam znao da nema šanse da pređem na Old Trafford. Bio sam svjestan da se ne mogu boriti za mjesto u momčadi s igračima koji su tada igrali. Laknulo mi je tek nakon operacije, ali sad znam da je tada sve krenulo...'

Iako je igrao dobro i bio tražena 'roba' Bellamy je pomalo tonuo u ralje opake depresije.

'Bilo mi je sve gore i gore tijekom nastavka karijere, posebno s emotivne strane. Došao bih kući i ne bih progovorio ni riječi po tri dana. Imao sam ženu, malu djecu, ali s nikim nisam pričao. Zaključao bih se u neku od soba u kući i sam provodio dane. To je bio jedini način da se izborim s depresijom', prisjetio se teških godina Bellamy.

I baš je u to vrijeme na terenu znao imati 'ispade bijesa' prema protivničkim igračima, sucima. Istina, često je bio u pravu jer ga protivnički braniči nisu štedjeli, a suci tada baš i nisu 'štitili' napadače. Ali, nije ni Bellamy ostajao dužan, 'lomio' je i on njih, ali je i dalje svoju 'mračnu tajnu' čuvao od javnosti. S vremena na vrijeme njegova je 'tamna strana' eruptirala na terenu, no nitko u stvari nije znao kakvu tešku borbu vodi ovaj velški nogometaš.

'Puno je nogometaša iz moje generacije imalo ili još uvijek ima isti problem, bore se s istim neprijateljem. Nisam nikada pričao o tome, mislim da se to ne tiče nikoga. Malo je ljudi znalo za probleme koje imam, moj privatni život je ostao privatan za mene. Uvijek sam nekako uspijevao držati privatni život podalje od nogometa i javnosti', kazao je Bellamy te priznao kako mu je dijagnosticirana - manična depresija.

Informacije radi, ova je bolest poznata i kao bipolarni poremećaj, razvija se godinama te se definira kao stanje pri kojem se razdoblja depresije izmjenjuju s razdobljima manjim ili većim stupnjevima uzbuđenosti.

'Prije otprilike četiri godine dobio sam točnu dijagnozu, da patim od depresije i manične depresije. Ne mogu i ne želim bježati od toga', otkrio je Bellamy u razgovoru za Sky Sports te nastavio:

'Intenzivno se liječim pune tri godine, a ovo je prvi put da javno govorim o svemu. Imao sam nevjerojatne uspone i padove, a ni ozljede mi nisu pomagale. Bilo ih je teško podnijeti, osjećao sam se izmučeno. To nije bilo ono što sam očekivao od nogometne karijere, bilo je dana kad jednostavno nisam mogao trčati od bolova, a sve se to nakon nekog vremena odrazilo i na moje psihičko zdravlje.'

Nije mu sve to bilo lako priznati, ali važno je upozoriti one koji se bore s istim problemima, da na vrijeme prepoznaju simptome.

'U jednom danu toliko puta osjećaš i da si na vrhu svijeta i da si na dnu najcrnje rupe. To sve s vremenom postane neizdrživo. Sad sam na lijekovima, a sve je to posljedica najviših mogućih kriterija koje sam si postavio, a onda i sumnje u samog sebe da ih ne mogu dostići. Sad idem na terapije, pijem lijekove, borim se sa svojim problemima...', zaključio je Craig Bellamy koji trenutno radi u Belgiji. S nekadašnjim suigračem iz Manchester Cityja Vincentom Kompanyjem u Anderlechtu radi kao trener U-21 momčadi.