Zoran Mamić, Dinamov trener i sportski direktor, u subotu je pred novinarima ponovio svoju tezu da za Duju Čopa, kao vodećeg strijelca MAXtv Prve lige, treba biti mjesta u reprezentaciji. Drugi to isto smatraju za Andreja Kramarića, koji Čopa slijedi na ljestvici strijelaca, isto kao što su smatrali za Leona Benka dok nije 'zapalio' za Kinu. Prije koji mjesec u javnosti se razvila i polemika oko toga treba li izbornik Kovač u Brazil voditi mlade talente Alena Halilovića i Maria Pašalića – pa makar šetali plažom u japankama i upijali iskustvo velikog natjecanja.

I u prvom ('statističkom'), kao i u drugom ('odgojnom') pogledu na stvari ima nešto i nikako ih ne bi trebalo posve zanemariti. Međutim, daleko najvažniji kriterij je realna kvaliteta igrača u odnosu na kadrovske potrebe reprezentacije. Naravno da ćete i tu naći mnoštvo različitih, pa i suprotstavljenih mišljenja, stoga ovu analizu shvatite kao subjektivnu ocjenu nekoga tko redovito gleda gotovo sve utakmice MAXtv Prve lige.

Uzet ćemo u obzir samo igrače Dinama, Hajduka i Rijeke. I u drugim momčadima ima dobrih nogometaša, pa vjerojatno i potencijala koji će jednom biti kandidati za reprezentaciju, ali po svemu viđenom nijedan od njih nije još blizu tome. Pa krenimo redom...

VRATARI

Uz Pletikosu i Subašića, za očekivati je da će Kovač na SP voditi jednog golmana iz domaće lige koji redovito brani.

U jesenskom dijelu prvenstva u najboljoj je formi bio Hajdukov Lovre Kalinić. 24-godišnji Splićanin u kontinuitetu je branio vrlo pouzdano sve do prosinca, kada je napravio nekoliko neočekivanih pogrešaka, pogotovo u susretima s Dinamom. Zatim je zbog ozljede propustio čitav dosadašnji proljetni dio i trebao bi se vratiti danas u derbiju protiv Rijeke. Kalinić ima još deset utakmica da se dokaže i neće mu biti lako.

No jedinog stvarnog konkurenta ima u Rijekinom golmanu, tri godine starijem Osječaninu Ivanu Vargiću. On je ove sezone potvrdio svoju kvalitetu i, što je posebno važno, vrlo je dobro branio u susretima Europske lige protiv jakih suparnika. Gotovo sigurno je ispred Kalinića na izbornikovom popisu. Nitko od ostalih, uključujući Dinamovog Antonija Ježinu, nije pokazao usporedivu kvalitetu i formu.

OBRANA

Sigurno se mnogi neće složiti, ali – Mario Maloča najbolji je stoper lige. Hajdukov kapetan ove je sezone i dodatno napredovao, postao daleko sigurniji u dodavanjima i startovima, a za našu sporu obranu njegova bi brzina bila dobrodošlo osvježenje. Iako je imao i blijedih nastupa (poput onog protiv Dinama prije dva tjedna), većinom je u kontinuitetu igrao prilično dobro.

Njegov partner u Hajduku, Goran Milović, također je imao vrlo solidnih izdanja, ali on je igrač drugačijih karakteristika: sporiji, manje okretan i manje tehnički potkovan, a dobar u postavljanju i zračnim dvobojima. Ukratko – tip igrača kakve već imamo. Šimunićev eventualni nastup ne ovisi o nogometnim razlozima, a Jozo Šimunović je premlad i (barem zasad) nedovoljno dobar. Riječki stoperi Knežević, Marić i Lešković nisu baš kvaliteta za reprezentaciju, s time da ovaj posljednji ima šansu to u budućnosti postati.

Ivan Tomečak vjerojatno je najbolji bočni branič lige – barem od onih s hrvatskom putovnicom, ako ne i uopće (iako treba napomenuti da je konkurencija prilično slaba). No na desnoj strani smo već pokriveni sa Srnom i Vrsaljkom, a na lijevoj je njegova igra ipak neuvjerljiva. Ostali – Pivarić, Jozinović, Bertoša – lošiji su od onoga što već imamo. Hajdukov Antonio Milić zanimljiv je i polivalentan igrač, ali je seljen s pozicije na poziciju i nigdje se još nije učvrstio.

VEZNI RED

Najizgledniji putnik za Brazil je onaj na kojeg Kovač već računa: Mate Maleš. Iako prilično jednodimenzionalan igrač koji ne nudi previše prema naprijed, vrlo je čvrst i uspješan u osvajanju lopte. Arijan Ademi je nešto dinamičniji, ali u nastavku sezone njegova je forma znatno pala u odnosu na onu jesensku. Ipak, trebalo bi još razmisliti o njemu, jer na toj smo poziciji vrlo tanki.

Od središnjih i ofenzivnih veznjaka, trenutno je najzanimljiviji Marcelo Brozović. Igrača koji je na početku sezone bio u katastrofalnoj formi preporodio je upravo Niko Kovač u mladoj reprezentaciji, a nakon toga je počeo igrati sve bolje i sada pokazuje najveću konzistentnost u nastupima od svih dinamovaca: radnik je, ali s ozbiljno dobrim pasom i šutom te inteligentnim kretanjem.

Mario Pašalić veći je dio sezone bio odličan, premda u posljednje vrijeme proživljava određeni pad forme, što je i normalno za tako mladog igrača. Izrazito agilan, trkački sposoban i s odličnim osjećajem za prostor, timski je igrač koji bi 'ginuo' uz tehnički vještije suigrače, a ima i jako dobru napadačku statistiku: devet golova i pet asistencija u 23 ligaška nastupa.

Brozović i Pašalić imaju kvalitetu barem za širi reprezentativni izbor, a možda i kao kakva-takva alternativa za slučaj da nešto s našim udarnim veznjacima pođe po zlu. Možda će uskoro u taj krug spadati i Ivan Močinić.

Anas Sharbini previše je promjenjiv i kapriciozan da bi ga se ozbiljno uzelo u obzir, a Alen Halilović – ruku na srce – osim par bljeskova nije još pokazao ništa čime bi zaslužio poziv osim po ranije spomenutom 'odgojnom' kriteriju. No za dobrobit Alenove karijere i budućnosti Vatrenih ionako je daleko bolje da ljeto provede postupno se integrirajući u Barcelonu (ako se taj transfer bez problema ostvari...). Svi ostali imaju neku trenutnu ili trajnu 'falingu' zbog koje u ovom trenutku nisu među kandidatima.

NAPAD

Hrvati imaju enormni problem s krilnim pozicijama. Jedino 'pravo' krilo (premda će i on možda završiti kao centarfor) u reprezentaciji je Ante Rebić, koji uopće ne igra u klubu, te samo donekle Ivan Perišić i Ivo Iličević.

Ni u cijeloj MAXtv Prvoj ligi nema poštenog krilnog napadača s našim državljanstvom. Još je i najbolji Lokomotivin Mario Šitum, igrač koji nije bio dovoljno dobar ni za Dinamo – a i to nešto govori. Možda bi to bio Mijo Caktaš da je nastavio igrati na toj poziciji i da nije gotovo cijelu sezonu ozlijeđen.

A što se tiče centarfora: Mandžukić, Olić, Eduardo, Jelavić... Najmanje četiri kandidata, a jedno mjesto u vrhu napada; istina, neki od njih mogu u nuždi zaigrati i na krilu ili kao povučena špica. Jesu li Čop i Kramarić stvarno takvi potencijali za budućnost da ih treba voditi u Brazil u svojstvu 'fikusa'? Ili možda čak mogu donijeti neku novu kvalitetu?

Osobno smatram da ne – u Čopovom slučaju ni pod 'razno'. A ne vjerujem ni da će ih Kovač (bilo jednog, bilo drugog) ozbiljno uzeti u obzir.