Na svjetskoj nogometnoj sceni postoji čitav niz igrača koji, unatoč svojim mladim godinama, igraju ključne uloge u svojim klubovima. To su igrači poput Messija, Rooneyja, Higuaina ili Hugo Llorisa koji nas već nekoliko sezona oduševljavaju svojim nastupima. Na njihovom tragu, tijekom protekle su se sezone također uspjeli afirmirati neki novi klinci
Iako je Leo Messi, kako najbolji uopće tako i najbolji mladi igrač, u nastavku teksta predstoji deset afirmiranih mladih igrača (rođenih najkasnije 1988. godine) koji su u protekloj sezoni ostvarili najveći napredak. Svi su oni svojim igrama značajno doprinijeli uspjesima svojih klubova i time stekli potpunu afirmaciju na vrhunskoj europskoj razini.
10. Javier Pastore (21, Argentina, Palermo; centralni vezni)
Tek je ove sezone stigao iz Argentine, a već se nametnuo u centralnom dijelu veznog reda Palerma. Iako je prilično visok (1,87 m), to ga ne sprečava u kvalitetnom kretanju te profinjenoj pass igri. Osim toga, obrambeno je vrlo odgovoran i već taktički prilično zreo. Ovo sasvim sigurno neće biti njegovo svjetsko prvenstvo, no lako je moguće da će već tijekom idućih kvalifikacija njemu pripasti (Veronovo) mjesto glavnog dirigenta argentinske igre.
9. Sergio Busquets (21, Španjolska, Barcelona; centralni vezni)
Iako je još daleko od stožernog igrača Barcelona, ove je sezone pokazao da će uskoro moći preuzeti mjesto centralnog veznog igrača i organizatora igre svoga kluba. Osim toga, uspješnim je igrama dogurao i do prve postave španjolske reprezentacije, a nedostatak žustrine u duelu uspješno kompenzira tehničkom profinjenošću i pregledom igre.
8. Simon Kjaer (21, Danska, Palermo; stoper)
Palermu je ove sezone za dlaku izmaklo 4. mjesto talijanske lige i time šansa ulaska u Ligu prvaka u predstojećoj sezoni. Unatoč tome, njihova sezona zaslužuje vrlo visoku ocjenu, a jedan od najviše zaslužnih svakako je ovaj mladi stoper. Odlučnost u duelu, taktička preciznost, kao i odlična igra glavom, samo su neke od kvaliteta zbog kojih gotovo da i nema vrhunskog kluba u Europi koji ne bi ovog dečka volio vidjeti kao pojačanje za iduću sezonu.
7. Holger Badstuber (21, Njemačka, Bayern; stoper, lijevi bek)
U prošlogodišnjem je prijelaznom roku Bayern uložio velik novac da pojača momčad, no upravo je ovaj mladić, promoviran iz vlastite nogometne škole, bio (uz Lahma) kroz cijelu sezonu uvjerljivo najsigurniji i najkonstatniji obrambeni igrač. Igrao je pozicije stopera i lijevog beka, ovisno o potrebi i ozljedama drugih igrača. Osim odličnih igara, pokazao je i otpornost na ozljede te je odigrao čak 33 prvenstvene (od 34) te 11 (od 12 mogućih) utakmica Lige prvaka. Iako ne spada među najbrže igrače, taj nedostatak uspješno nadoknađuje staloženošću, disciplinom i osjećajem za igrom, a osim obrambenih vještina, u nekoliko je navrata pokazao koliko ubojitu ljevicu ima, postigavši par iznimnih golova iz slobodnih udaraca.
6. Stevan Jovetić (20, Crna Gora, Fiorentina; napadač, ofenzivno krilo)
Unatoč tome što je njegov klub podbacio i zauzeo tek 11. mjesto u talijanskom prvenstvu, na momente su imali prave bljeskove te su umalo u osmini finala Lige prvaka izbacili kasnijeg sudionika finalne utakmice – Bayern. Mladi je Crnogorac većinom boravio u centru događanja svih tih bljeskova, između ostalog potpuno uništivši Liverpool u Firenci dvama postignutih golova. Budući da Mutu ponovo ima problema s drogom (ovoga puta doping) te se čini da ga neće biti neko vrijeme, mnoge od Fiorentininih nada zasnivat će se upravo na ovom lepršavom momku, a s takvim talentom i znanjem, teško da će ih iznevjeriti.
5. Ever Banega (22, Argentina, Valencia; centralni vezni)
Prije početka sezone bilo je znatno više onih koji nisu vjerovali u ovog mladića nego onih koji jesu. Nakon neuspješne posudbe u Atletico i kroničnih problema s disciplinom, Banega se konačno priviknuo na europski nogomet i pokazao svu raskoš talenta, a Valencia je zauzela treće mjesto iza neprikosnovenih Reala i Barcelone. Bio je glavna spona između defanzivnog i ofenzivnog dijela Valencijine igre te se nametnuo na poziciji centralnog veznog igrača. Osim izvrsne tehnike i odličnih proigravanja suigrača, ove se sezone pokazao i kao obrambeno odgovoran igrač. Time je postao vjerojatno i najpozitivnije iznenađenje cijele španjolske lige te je prava šteta što nije u kadru Argentine na svjetskom prvenstvu.
4. Mesut Özil (21, Njemačka, Werder, ofenzivni vezni)
Kada je prošle sezone Diego prodan u Juventus, bilo je malo onih koji su vjerovali da ga Werder može dostojno zamijeniti. No upravo je to nagovijestio Özil, vodeći Njemačku do titule europskog prvaka na U-20, prvenstvu održanom u Švedskoj 2009. Tako je Werder na krilima ovog poletnog novopečenog njemačkog reprezentativca uspio furioznim igrama pri kraju prvenstva osigurati treće mjesto Bundeslige i tako šansu za ulazak u natjecanje Lige prvaka. Ako mu se da i najmanje prostora, u stanju je, svojim driblinzima i prodorima, napraviti nered u svakoj obrani, a odličnim je igrama na Svjetskom prvenstvu na sebe skrenuo dodatnu pažnju najvažnijih europskih klubova, poput Intera ili Barcelone.
3. Mario Balotelli (19, Italija, Inter; napadač, ofenzivno krilo)
Kada ne bi imao ozbiljnih problema s disciplinom i time predstavljao opasnost za svaku svlačionicu, blistava budućnost ovog momka bila bi potpuno zagarantirana. Ovako i dalje ostaje neizvjesno kada će Balotelli pokazati svoj raskošni talent i pri tome izluditi svaku obranu, a kada će možda ući u sukob s trenerom i unijeti nemir među suigrače. Vjerojatno ga je zbog tog rizika Lippi izostavio s popisa za Svjetsko prvenstvo, ali novi izbornik Prandelli itekako računa na njega. Ostaje za vidjeti hoće li ostati u Interu, ali gdje god bio iduće sezone dvije su stvari jasne; prva, ovaj mladac mora igrati što je više moguće, i druga, sasvim sigurno će se za njega još čuti. Ostaje za vidjeti hoće li po dobru.
2. Thomas Müller (20, Njemačka, Bayern; napadač, polušpica, ofenzivno krilo)
Ako se Badstuber, unatoč svim pojačanjima, nametnuo u Bayernovoj obrani, što tek reći za Müllera koji je to uspio u napadu. Osim konstantnih odličnih igara, uspio je nastupiti za Bayern u sve 34 bundesligaške utakmice, a ukupno je nastupio u čak 59 utakmica. Tijekom tih utakmica uspio je postići čak 19 golova, time zacementiravši svoje mjesto kako u prvoj jedanaestorici Bayerna, tako i Njemačke reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu. Jedina prava mrlja na ovoj sezoni mu stoji iz finala Lige prvaka kada je promašio dvije prilično izgledne prilike za Bayern, ali unatoč tome, za ovu sezonu zaslužuje najviše ocjene.
1. Angel Di Maria (22, Argentina, Benfica, lijevo krilo)
Na Olimpijskim je igrama 2008, zajedno s Messijem, vodio je Argentinu do uvjerljivog naslova prvaka i već se tada vidjelo da bi mogao postati odličan igrač. Nažalost, u predstojećoj sezoni 2008/09. trener Benfice Quique Flores je više vjerovao iskusnom Reyesu te je Di Maria najčešće grijao klupu. Međutim, u protekloj je sezoni momčad preuzeo Jorge Jesús te konačno Portu preoteo titulu. Od igrača vjerojatno najveće zasluge za to idu upravo na račun Di Marije, koji je bio najbolji asistent momčadi. Osim toga, također mu je pošlo za rukom, u nevjerojatno oštroj konkurenciji, izboriti mjesto prvog izbora na argentinskom lijevom krilu. Konačna potvrda njegove vrijednosti došla je na SP-u, tijekom kojega je, osim pružanja solidnih igara, postao novi član Reala iz Madrida. Cijena – prava sitnica; samo 30 milijuna eura.
