U Dinamu trebaju biti zabrinuti... 14 odigranih kola nije malo, a učinak je najmanji što je bio u posljednjih 10 godina. Činjenica ostaje da je Hajduk značajno bolje posložen kako igrački tako i kadrovski nego li je bio u gotovo svih tih 10 godina, a Rijeka je dosad postala stabilan klub s pravim trenerom, koji je favorit u svakoj utakmici, osim protiv Dinama i na Poljudu. Dakle, okolnosti su se promijenile jer je sada konkurencija na samom vrhu žešća, što potvrđuje i tablica, jer samo brzi pogled na istu jasno svjedoči koliko je ovaj trojac ispred svih ostalih. Pa ipak, čak i uz jači Hajduk i Rijeku, ostaju dvije činjenice:
Još od 'lige za bedaka' Dinamo nije sakupio toliko malo bodova nakon 14 odigranih susreta (samo 27).

Još od 'lige za bedaka' Dinamo nije nakon 14 kola bio na tek trećem mjestu.

Naravno da u klubu moraju situaciju predstaviti kao nimalo alarmantnu, a to je vjerojatno i ispravno kada se pogleda kako je došlo do blagog pada u prvenstvu nakon 14 odigranih susreta. Tri su razloga zašto Dinamo naoko nema razloga za brigu niti po pitanju igre, niti rezultata, niti kadra.

Jesu li bodovi STVARNO problem?
Gledajući rekordno mali broj bodova u posljednjih 10 godina, jednu stvar odmah treba naglasiti. Dinamo je dosad u 15 tjedana koliko igraju natjecateljske utakmice odigrao 24 dvoboja, od čega čak devet u Europi, koji dodatno pogubno djeluju na trenažni i rehabilitacijski proces, zbog nemogućnosti prave organizacije tjednih treninga i putovanja koja su redovito avionska i dugačka. Toliko europskih utakmica i putovanja utječe na sve momčadi Europe, čak i na one najjače. Slične probleme imaju i oni s najširim i najkvalitetnijim kadrom, a u svojim su prvenstvima dominantni čak i više nego Dinamo u Hrvatskoj (dakle, ekipe poput Real Madrida, Barcelone, Bayerna, PSG-a, Porta itd.).

Podaci govore dovoljno, ako se samo pogleda kako je Dinamo dosad igrao utakmice HNL-a kada nije prethodno imao europski dvoboj, te kako su igrali poslije europskih utakmica, kada je pauza za trening i rehabilitaciju manja.

Ne treba čuditi kako su bilo utakmice na koje je trebalo dugo putovati, poput onih na Malti ili u Norveškoj, slično kao i one koje su oduzele dobar dio fizičkih kapaciteta i psihološke pripreme (poput svih utakmica Lige prvaka) utjecale na to da je momčad popustila u prvenstvu više nego što to čini uobičajeno u ovo doba godine. Gledajući posljednjih 10 sezona, Dinamo je većinom nakon 14 utakmica imao između 29 i 33 boda, dakle ove godine su u tom segmentu lošiji za 10 do 15 posto, što može biti posljedice tek lošije sreće i ponekih sitnijih propusta, zapravo ništa oko čega treba raditi veći problem.
Za očekivati je da će se momčad fizički podići nakon zimske stanke (pošto je ljetni pripremi period iznimno kratak), a bez europskih dvoboja (vrlo vjerojatno) morala bi porasti i kvaliteta igara u prvenstvu.

Je li kadroviranje STVARNO problem?
Dinamo je imao kadar posložen tako da se za formaciju 4-3-3/4-2-3-1 dupliraju sva mjesta (osam obrambenih igrača – Musa, Pivarić, Matel, Pinto, Šifo, Sigali, Taravel, Benković; šest veznjaka – Ademi, Goncalo, Machado, Antolić, Šovšić, Ćorić; šest napadača – Rog, Pjaca, Fernandes, Soudani, Henriquez, Hodžić), čime dolazimo do idealnog broja od 23 igrača kada se tome pribroje golmani, plus Pavičić i Cekici kao dva dodatna igrača koji su negdje između prve i druge momčadi. Velika većina igrača prve momčad je u idealnim nogometnim godinama (između 25 i 30), uz pet mlađih igrača kod kojih se (uglavnom) vidi napredak – Ćorić, Henriquez, Hodžić, Pjaca, Benković. Također, Dinamo je dobro, skupo i umjereno prodavao – na zimu Brozovića i preko ljeta Šimunovića, za kojeg su dobili veću odštetu nego je itko mogao pretpostaviti (barem prema medijskim izvorima).
No, problemi su nastali zbog krivih procjena, nesreće i nepredviđenih situacija, na koje se niti ne može utjecati.

Još prošle godine, tijekom zimskih mjeseci, došlo je do razmirica na relaciji Zdravko-Zoran. Razlog: Gordon Schildenfeld! Dinamovi su čelnici nakon neuspješne odiseje u Europskoj ligi, kada su ponovo propustili dočekati 'europsko proljeće' uvidjeli kako se jedan od problema nalazi na mjestu stopera, a popularni Šifo nametnuo se kao rješenje. Zoranu Mamiću to se rješenje nije svidjelo te ga je Zdravko doveo (kako se spekulira) 'na svoju ruku', a čini se kako je ovoga puta mlađi Mamić bio u pravu. Schildenfeld ove godine nije odigrao još niti jednu utakmicu za Dinamo, iako je njegova ozljeda bila u redu onih od kojih se očekivala i mogućnost srednje brzog oporavka.

No, čini se kako Šifo ima i nekih privatnih problema, zbog kojih se možda i želio vratiti u Zagreb (spominju se bračni problemi i briga oko djece), pa je teško je očekivati da će se naglo posvetiti rehabilitaciji, treningu i Dinamu.

Postaje sve jasnije kako je njegov dolazak promašaj kakav je prošle godine bio onaj Ognjena Vukojevića, protiv kojeg je također bio Zoran Mamić, a do danas ostaje nejasno zašto Ogi nije dobio više minuta jer bi vrlo dobro došao, sada kada Ademija neće biti neko vrijeme. No, oba ta problema, kao i još poneki, izviru iz činjenice da očito braća Mamić nemaju baš jedinstveni pogled na to kako bi trebao biti skrojen Dinamov kadar.

Čak i u takvoj situaciji, kadar je posložen i strukturiran, a pogreške su nastale u procjeni. Pogrešna je bila procjena dovoditi Eduarda, koji jednostavno nije dovoljno siguran vratar, ali taj će se problem riješiti dolaskom Livakovića. Pogrešno je bilo dovesti Schildenfelda, ali Mamić je vjerovao da će ovaj imati motiva. Veliki je problem dugotrajan izostanak Ademija (na što se nije moglo utjecati), čime je Dinamo ostao zapravo bez zadnjeg veznog pošto Goncalo mora krpati mjesto stopera, iako se mora priznati kako je na tom mjestu odigrao doista dobro (pogotovo protiv Olympiakosa). Čak i uz sve to, ovo je dovoljno dobro posložen kadar da jednom kada ne bude postojalo opterećenje europskih dvoboja, bez problema može iznijeti prvenstvo, a i poneki bi se igrači trebali podići/oporaviti tijekom zimske stanke.

Je li igra STVARNO problem?
Kada se analizira igra nekog kluba, uvijek smo u barem djelomično u domeni dojma, ali stvar može pokrijepiti i nekim brojkama, kako sve ne bi ostalo tek na rekla/vidjela/kazala. Za početak, iako je tek na trećem mjestu, Dinamo i dalje ima daleko najbolju gol razliku lige – 31:10, odnosno +1.5 pogodak po susretu. Poprilično bolje od Rijekinih teko nešto više od +1 te daleko bolje od Hajdukovih +0.7. To barem djelomično otkriva kako je Dinamo sposoban redovito postizati puno golova, a u isto vrijeme solidno igrati u obrani.

Dodatno, ako se pogleda kako je Dinamo dosad igrao u Europi protiv protivnika koji pružaju neku bolju mjeru, dobiva se možda i bolja slika. Dinamo je izbacio Molde u dvije utakmice, iako su sramotno ispustili 3:0 vodstvo. Pa ipak, taj Molde ima danas sedam bodova u tri susreta protiv Ajaxa, Celtica i Fenerbahcea u skupinama Europske lige, što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti, kao i općeniti napredak norveškog nogometa, što smo vidjeli tijekom euro-kvalifikacija. Dinamo je pobijedio Arsenal, momčad koja već 15 sezona uvijek prolazi skupine Lige prvaka, koja još nije izgubila protiv ekipe iz Dinamovog ešalona 'prvaka iz malih liga'. Također, protiv Olympiakosa, ekipe koja je u posljednje četiri sezone uvijek imala barem (!!) tri pobjede u Ligi prvaka (a jednom i prošla grupu), Dinamo je bio bolja momčad na terenu te zapravo nije imao sreće, iako se to može interpretirati i kao 'neznanje pobjeđivanja'. Bilo kako bilo, parirali su vrlo uspješno. U Ligi prvaka, težak poraz protiv Bayerna događa se Romi, Šahtaru i Portu, pa nije čudo da se dogodio i Dinamu.

Sve u svemu, protiv tri protivnika koji su kako ove, tako i prošlih sezone, potvrdili visoku (iako ne i najvišu) europsku kvalitetu, Dinamo je igrao dobro ili vrlo dobro, što govori da im je fokus usmjeren baš na te dvoboje. Vjerojatno zbog toga dolazi do većih oscilacija u nacionalnom prvenstvu, koji se najbolje vide kada Dinamo igra nakon europskih utakmice. Sve u svemu, ako će razinu angažmana, kvalitete igre i koncentracije prenijeti na domaće utakmice jednom kada ne bude Europe, Dinamo bi mogao na proljeće imati jednostavno razinu igre kakvu drugi nemaju.

Nije nužno da će se to dogoditi, ali zbog svega ovoga zapravo nema nekog razloga za paniku u Maksimiru... Ili možda ima (uskoro analiza s drugačijim pogledom na stvari...)