TAKTIČKA ANALIZA

Tri stvari zbog kojih Dinamo protiv Arsenala nije ličio na sebe!

17.09.2015 u 11:03

  • +8

UEFA Liga prvaka, skupina F, 1. kolo, GNK Dinamo - Arsenal FC

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl/PIXSELL

Bionic
Reading

Analitičar portala Tribina.hr do detalja je u taktičkoj analizi objasnio kako je došlo do velike pobjede Dinama nad londonskim Arsenalom 2:1 u prvom kolu Lige prvaka

Tribina.hr

Na portalu Tribina.hr - interaktivnom web communityju – sudjelujte u raspravi. Više informacija OVDJE.


Tri stvari koje su se najviše predbacivale Dinamovoj igri do jučer - 'diskretnost' bekova zbog čega premalo igrača dolazi u završnicu, nepostojanje opasnosti iz prekida i porozna obrana koja se boji svoje sjene. Jučer - prvi gol nakon Pivarićevog otvaranja strane plus još barem 10 izleta što njega, što Pinta sve do gol aut linije Topnika, sjajan pogodak Fernandesa glavom iz situacije kada lopta miruje nakon tko zna koliko u europskim utakmicama i fantastična koncentriranost svih 90 minuta u obrani, počevši od stopera, ali i uključujući bekove, Ademija, pa i prednju liniju. Koji zaključak se iz svega može izvući? Nešto se ipak radilo, nakon što je svoje dobila akademska zajednica koja se ne može uspoređivati s Dinamovim rezultatom, Zoran Mamić je doista sjeo za svoju bilježnicu, okupio Krznara i Cvitu i ponešto su i poradili na momčadi.

A nije valjalo. Ne može se reći da je u dosadašnjem dijelu sezone, europske, Dinamo igrao dobro i da su ove stvari s početka teksta već onda dobro obavljali. Nisu. Pustimo sad priče o sporom ulaženju ili tempiranju forme, prilagodni i slično, činjenica je da Dinamo nije igrao dobru obranu, da su bekovi bili odsječeni, a da igra iz prekida nije postojala. Do jučer. Negdje između jučer i zadnje utakmice sa Skenderbeuom, Zoran Mamić je prionuo poslu i popravio dosta stvari u igri plavih i dobili smo ono što smo dobili jučer.

A dobili smo jednu, čak i po kriterijima Lige Prvaka, odličnu predstavu modrog kluba, discipliniranu, svjesnu svojih limita, ali sa maksimalnim iskorištavanjem svojih prednosti. Zoran Mamić se očito, priznao je i sam, konzultirao sa Slavenom Bilićem koji poznaje Arsenal puno bolje i negdje u tim razgovorima su došli do ove taktike koja je bila pun pogodak. Odvažio se Mamić na micanje napadača iz igre, što je sigurno znao da će prije početka utakmice navući dodatno kritika, ali je sada jasno da se samo tako mogao oformiti čvrsti zid u sredini terena sa kojim igračem viška naspram Arsenalove osovine Cazorla-Ozil. Svrha je brzo postignuta, Ozil se morao vraćati po loptu do svoje obrane čime je došao ispred kompletne Dinamove obrane koja je počinjala sa Pjacom i bilo je zaista teško ili nemoguće od tamo do Dinamvog gola stići onom Arsenu Wengeru toliko omiljenom igrom 'ševe' po terenu. Sa Henriquezom u napadu to ne bi bilo moguće, prirodni napadač bi se prirodno držao špice i ostao isturen ispred Ozila i Cazorle čime bi oni imali jedno tijelo manje prepreke u sredini i dosta lakše bi napad Arsenala kretao iz sredine, a ne iz zadnje linije.

Ono što je jasno nakon jučer je da Soudani ima novu poziciju, poziciju nekakvog polušpica, igrača koji igra po sredini gola, malo izvučen iz same špice napada i koji od tamo dijeli lucidne lotpe u for nadirućim bekovima ili pokušava podvaliti onima koji u tom trenutku igraju napadače. Soudani je bio genijalan u toj ulozi, nije se previše trošio jer je očito da trkački nije više top, što ga eliminira iz razgovora o igranju krila, ali je, kao što je uposlio Pivarića za gol, odigrao slične lopte još nekoliko puta što je ostalo neiskorišteno. Teško da bi se tako moglo igrati sa Henriqezom u momčadi, došlo bi do zagušenja po sredini, ali ovako, kad su Pjaca i Fernandes na terenu, igrači koji lako mijenjaju mjesta i izbjegavaju ofsajde, Soudani kao distributer lopte je djelovao kao savršeni fit takvoj napadačkoj igri.

Dinamo je jučer, vjerojatno Mamićevim savjetom, preuzeo maksimalni rizik u igri. Obrana je igrala dosta blizu svog gola, ali sa dosta držanja linije i namještanja ofsajd zamki. Nekoliko puta je to zaista bilo na rubu, igrači Arsenala su možda za milimetar ostajali u zaleđu, a upravo taj rizik je očit i kod gola koji su dobili. Moguće da je Walcott bio u malom zaleđu, ali kad igrate takvu igru morate se pomiriti sa činjenicom da sudac možda neće svaki puta dobro procijeniti situacije koje doslovno ovise o par centimetara. S obzirom da je tako, jako je bitno da se iskoriste šanse koje imate i da linija obrane stoji dovoljno blizu golmana da moguće situacije kada ne bude suđen ofsajd golman stigne pokupiti ispred napadača. Jedan jedini puta je obrana otišla previsoko, ostavila previše mjesta između njih i Eduarda i dogodilo se da Walcott dobije loptu za bijeg, iako je vjerojatno bio za nešto malo u ofsajdu.

Iako ne treba zanemarivati činjenicu da je Arsenal dobar dio utakmice igrao sa igračem manje, ne treba niti prenaglašavati taj podatak. Arsenal je ostao bez isturenog napadača što znači da koncepcijski nije morao ništa mijenjati, samo su igrači iz druge linije napada morali malo više trčati da kompenziraju nedostatak Girouda. S obzirom da Dinamo nije pritiskao, nedostatak napadača od kojeg bi počinjala Arsenalova obrana se nije osjetio, Arsenal je i dalje igrao isto kao što bi igrao i sa Giroudom, samo uz više trke. I to su radili dosta dobro, nije nedostajalo poluprilika, ono gdje im je najviše nedostajao Giroud je bilo u brojnim centaršutevima gdje nije bilo višeg i jačeg igrača da zaprijeti skokom. Treba ipak odati priznanje i toliko kritiziranim stoperima, jučer su svoje zadaće obavljali odlično, nisu gubili svoje pozicije, markirali su igrače koje su trebali, a u skoku su dovoljno ometali skakače da ne mogu uputiti udarce glavom ili da oni budu bezopasni.

Kad se povuče crta, Dinamo je šokirao mnoge koji nisu bili preoptimstični, ne samo zbog vrijedne i neočekivane pobjede, nego i još više zbog zrele i borbene igre, bez trunka naznaka malodušnosti ili letargije, onako kako je publika koja još posjećuje Maksimir i zaboravila da Dinamo može igrati. Iako svakako treba odati priznanje Zoranu Mamiću za pripremu i vođenje jučerašnje utakmice, treba pričekati s proglašavanjem njega kao arhitekta jednog drugačijeg, zaista europskog Dinama. Koliko god partija jučer bila sjajna, ipak se mora računati s tim da je prvi gol bio ponešto sretan, da je brzo nakon toga Arsenal ostao s igračem manje, a morao ući u trku za rezultatom, što je Dinamu koji se odlično brani sjajno pogodovalo da igra igru u kojoj samo mora reagirati na protivnikove greške. Utakmice s Bayernom i Olympiacosom nose drugačije zamke i treba vidjeti kako će se stožer Dinama prilagoditi tim izazovima.