Slično kao i prošle sezone, Bayern je već u prvoj utakmici osmine finala gotovo pa osigurao prolaz u slijedeću fazu natjecanja s uvjerljivom 2:0 pobjedom protiv Arsenala na Emiratesu. Međutim, nije to bila utakmica Marija Mandžukića...

Još jednom potvrdile su se riječi Pepa Guardiole kako je taktika ključna za igru njegove momčadi, kao i za učinak svakog pojedinog igrača. S obzirom na ono što je bilo potrebno protiv Arsenala, Mandžukićeve neprijeporne sposobnosti poput igre u šesnaestercu (Pep je samo prije nekoliko dana izjavio da je Mandžo najbolji igrač svijeta u šesnaestercu) ili odličnog defanzivnog pritiska, jednostavno nisu došle do izražaja.

Najbolji na terenu bili su igrači poput Kroosa, Lahma i Martineza, koji su, uz sjajnog vratara Neuera, iznijeli utakmicu za Bayern. Pogotovo kada je riječ o Lahmu i Kroosu, radi se o igračima s besprijekornim pregledom igre, koji su došli u prvi plan zbog svog niskog težišta i mogućnosti brzog kretanja na malom prostoru te moći odigravanja 'iz prve'.

Bayernu bi u ovom srazu protiv Arsenala puno bolje došao napadač koji zna 'otvoriti' krilnu poziciju i koji je spretan u igri jedan na jedan, pogotovo kada ne terenu nije bilo Riberyja. Upravo za takve zadatke dolazi Robert Lewandowski, koji se podjednako dobro snalazi kada je izvan šesnaesterca – neovisno je li leđima ili prsima prema golu. Za ovakve utakmice, Poljak bi sigurno bio bolje rješenje, kao što je to vidno bio i Thomas Muller, što je i okrunio pogotkom u posljednjim minutama.