Schalkeova brojka bi bila još viša da Nastasić nema velikih problema s ozljedama, da Draxler nije zamijenio plavi za zeleni dres, te da Kaan Ayhan prilike ne dobiva isključivo u Europskoj ligi. Sve do ove sezone hijerarhija talenta jasno se znala, sve dok se u priču nije umiješao Leroy Sane, te lagano pogurnuo Maxa Meyera i Leona Goretzku u drugi plan, piše na tribini.hr analitičar JoHayes13 i nastavlja.

Toliko je Sane uzdrmao europski nogomet da je Schalkeov jedini zadatak u ovom prijelaznom roku bilo odbijanje svih zainteresiranih što dalje od njihovog dvorišta. Ipak, kada se jedan od njih zove Barcelona jasno je da im zadaća ne može biti teža. Naime, prema izvorima sa Transfermarkta dogovor dva kluba se bliži kraju, te i mladi njemački reprezentativac ubrzo trebao preseliti u Španjolsku. Otkupna klauzula u ugovoru zastala je na 40 milijuna eura, a za pretpostaviti je da se Schalke neće zadovoljiti ni s čim manjim od toga.

Odnedavno dvadesetogodišnjak (rođen 11.1.1996.) igrač je koji može igrati na bilo kojoj poziciji u zadnjoj trećini terena. Stoga ga Breitenreiter, trener Schalkea redovito rotira ovisno gdje osjeti da ima dovoljno slobodnog prostora. Najčešće utakmice započinje na desnoj strani, a pošto mu je lijeva noga izrazito dominantnija od desne jasno je da voli ulaziti u sredinu. U tome mu svakako pomažu dvije najveće vrline koje posjeduje – brzina i dribling.

Kao dijete dvoje bivših vrhunskih sportaša (majka olimpijska ritmička gimnastičarka, otac reprezentativac Senegala) ima nevjerojatne fizičke predispozicije, koje do maksimuma iskorištava. Dovoljno je samo malo otvorenog prostora da uhvati brzinu i ostavi čuvara iza sebe, jer u driblingu jedan na jedan gotovo je nezaustavljiv. Problem je što brojka od 2,9 uspješnih dribliga po utakmici ne govori cijelu priču. Drži se približno jednakog broja i neuspješnih driblinga, pretežno zbog činjenice da zasad poprilično slabo donosi odluke kada krenuti, a kada ne.

Da nije baš na vrhunskoj mentalnoj razini govore i podaci o izgubljenim loptama na utakmici. U gotovo svim ekipama očekivano je da napadači gube najviše lopti. Primaju je u najgušćim dijelovima protivničke obrane, pokušavaju napraviti presudan zadnji potez, pa su uslijed toga i najrastrošniji igrači ekipe. U Schalkeu je situacija drugačija. Sane prednjači u momčadi sa preko 4,5 izgubljenih lopti po susretu, a kada se njima dodaju i neuspješni driblinzi dolazimo do više od 7 izgubljenih napada ne računajući kriva dodavanja.

Njegov možda najveći problem je upravo to, ne postoji druga ili treća brzina, već sve što radi mora biti u najvećoj, bez obzira nalazio se ispred njega jedan ili tri suparnička braniča. To je ujedno i razlog zbog kojeg se isplati otići pogledati kompilaciju njegovih poteza, driblinga ili asistencija. Ono što će prikazati biti će atraktivno, uzbudljivo i tehnički odlično, jer takav je Sane igrač, ali na nijednoj kompilaciji se neće vidjeti tucet izgubljenih lopti na razne glupave načine.

Doduše, u tome i leži njegova draž. Fizički i tehnički potencijal su vanserijski, trkački je fantastično spreman koliko na kratke, toliko i na duge staze, ali taktička komponenta mu još uvijek nije usađena. Ili barem ne njena najnovija verzija. Na terenu djeluje kao igrač kojem će jako teško biti savladati kompliciranije taktičke zamisli svog trenera, no čak i u tom segmentu igre ima naznaka koje podupiru suprotne teze.

Koliko god je naglašena njegova energičnost u napadačkoj fazi igre, toliko bi trebala biti i u obrambenom. Za razliku od mnogih današnjih krila shvaća važnost obrane, pa u ranorooneyevskom stilu po gubitku lopte često zna odsprintati prema svoj vratima ne bi li spriječio daljnji razvoj opasnosti. Na taj način uspjeva startom oduzeti 1.8 lopti po utakmici, što je za igrača koji igra u zadnjoj trećini vrlo visok broj. Čak i u slučajevima kada ne uspije, a niti njihov broj nije malen (pokuša ukupno 3.3 starta po utakmici) dovoljno omete protivničku tranziciju dok se Schalkeovi redovi ne konsolidiraju.

Što se moglo zaključiti iz gornjih redova ispisanih o driblinzima i odlukama na terenu, jedan od problema je sebičnost. Sjajnim tehničarima ili genijalnim driblerima često se progleda kroz prste, jer izgleda zadivljujuće kada uspije, a Sane spada u tu kategoriju. Pošto sa sigurnošću nikako ne možemo znati traži li trener od njega isključivo takvu igru ili ne, ne možemo ga u potpunosti kriviti. Ali trener sasvim sigurno od njega ne traži da ne stvara šanse. U tom segmentu daleko je od Geisa (kao i ostatak ekipe) koji doduše izvodi prekide, ali Leroy se nalazi iza svih drugih suigrača s kojima dijeli sličnu ulogu u ekipi. Žmirenju je pridonijela činjenica da je drugi asistent ekipe (iza Geisa), pa se manjak prirodne kreativnosti gura pod tepih.

Od igrača koji je najbolji na terenu u pravljenju razlike se i očekuje da pokuša s onim rješenjima koja bi drugi igrači u trenu odbacili. Upravo takav igrač je Sane. Nisu bez razloga zbog njega na nogama Real Madrid, Manchester City i Barcelona. Elegancija, brzina i tehnika su stavke s kojima se igrač rađa, koje se ne mogu naučiti, a iz Sanea pršte svakim njegovim pokretom. Ukoliko nauči dozirati svoj trk i individualnost, uz izbacivanje prekomjernog držanja lopte koje vodi samo gubljenju posjeda može postati ono što se od njega očekuje.

Mentalne prepreke zaustavile su razvoj mnogih sličnih igrača, ali najbolji kompliment nedavno mu je dao Joachim Löw. Dok su njegovi klupski kolege Meyer i Goretzka rintali za mladu reprezentaciju, on je još kao 19-godišnjak dobio priliku upisati nastup za seniorsku reprezentaciju Njemačke protiv Francuske.