Iako je Dinamo u dvoboj protiv Rijeke ušao oslabljen, bez nekoliko standardnih članova početne postave (Ademija, Leovca, Theophilea-Catherinea) te 'ranjen' porazom od Manchester Cityja zbog ispadanja iz europskih natjecanja, ali i umoran od brojnih utakmica ove jeseni, za razliku od Rijeke, koja je bila i u pozitivnoj seriji od četiri uzastopne pobjede, na terenu je dominirala 'modra' momčad.

Očito su Bjeličini igrači ozbiljno shvatili njegovo upozorenje kako će reducirati popis igrača za proljetni dio sezone, pa su maksimalno angažirano zaigrali svi koje je poslao na teren.

A posebno raspoložen bio je Bruno Petković koji je u nekoliko navrata petom asistirao suigračima, ali i sudjelovao kod dva gola svoje momčadi.

Bio je Petković nadahnut, a vjerujemo da mu je u tome pomogla i nagrada koju su mu dodijelili kapetani hrvatskih prvoligaša u suradnji s tportal.hr-om.

Dinamo je do vodstva stigao već u devetoj minuti, nakon akcije u kojoj je Petković petom proigrao Gojaka, a ovaj poslao povratnu loptu u 16-erac, gdje je loptu zahvatio Dani Olmo i poslao je iza leđa Andreja Prskala.

Rijeka je uoči utakmice najavljivala kako bi mogla uzvratiti Dinamu za prošlomjesečni debakl na Rujevici od 0:5, no u prvom poluvremenu gosti su tek tri puta stigli pred Livakovića. Prvo u 13. minuti kada je Andrijašević loše pucao, zatim u 24. minuti kada je pucao Čolak, te u samoj završnici, kada je škaricama loptu pokušao zahvatiti Escoval.

Dinamo je pak posve kontrolirao igru i situaciju na terenu, a prije nego je Mislav Oršić u 17. minuti prekrasnim udarcem s 15 metara zabio za 2:0, opet je Bruno Petković svojom minijaturom stvorio višak igrača.

Sve dileme oko pobjednika, iako ih gotovo ni do tada nije bilo, riješio je Bruno Petković golom u 55. minuti. Zabio je s 11 metara, nakon što je prekršajem Raspopovića u 16-ercu Rijeke zaustavljen Damian Kadzior.

Bilo je živo do kraja utakmice, ali bez konkretnijih prilika, a najglasniji pljesak čuli smo kada su u 79. odosno 86. minuti s terena izlazili Bruno Petković i Dani Olmo. Vjerujemo, odnosno nadamo se, da im to nije bio i posljednji u Maksimiru.