Veliki Valentino Rossi, doktor i ikona motociklizma, iza sebe ima zaista nevjerojatnu karijeru dugu čak 25 sezona. Ovo je njegova priča
Valentino Rossi, Il Dottore, četvrt stoljeća proveo je u vrhunskom motociklizmu vozeći u raznim klasama, a osvojio je devet naslova svjetskog prvaka. Po jedan naslov u klasi do 125 ccm (1997.) i do 250 ccm (1999.) te sedam naslova u najjačoj klasi Moto GP (2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2008., 2009.).
Ukupno je ostvario čak 115 pobjeda, 89 u klasi Moto GP, 14 u klasi do 250 ccm te 12 u klasi do 125 ccm, a odvozio je ukupno 432 utrke.
U Italiji je puno ljudi počelo pratiti utrke zbog Rossija
Najkraće rečeno, Rossi je doktor i lice ovog sporta. Kada netko spomene motociklizam, vjerojatno se prvo sjeti baš njega.
‘Približio sam motociklizam mnogima, bez mene ne bi znali za njega. Napravio sam nešto što je uključilo emocije milijuna ljudi i ponosan sam na to’, kazao je Rossi i dodao:
‘Izgleda da je u Italiji puno ljudi počelo pratiti utrke zbog mene, kao i skijanje zbog Alberta Tombe, a to mi je, uz titule, najveće dostignuće. Ne znam razlog, ali vjerujem da sam zabavio mnoge ljude, mnogi su uživali nedjeljom popodne prateći moje utrke, a zbog toga sam postao legenda. Čudno je, ali i sada, iako mi rezultati nisu fantastični, ljudi me žele vidjeti. Hvala svima’, rekao je II Dottore.
Počeci uz oca i zanimljivo djetinjstvo
Rossi je rođen 16. veljače 1979. godine u talijanskom gradu Urbinu. Sin je Graziana Rossija, bivšeg profesionalnog motociklista, tako da je na neki način bio predodređen za tu vrstu sporta. Otac je želio da mu sin bude uključen u moto svijet i već u ranoj dobi krenuo je na karting. S pet godina vozio je kart koji je imao motor snage 100 cc. U dobi od 11 godina osvojio je regionalno karting natjecanje 1990., a zatim visoko peto mjesto na državnom natjecanju u Italiji.
Rossi je imao plan natjecati se u europskoj seriji u svojoj konkurenciji, što bi ga naposljetku odvelo do Formule 1. Ali prebacio se na minimoto, jer su troškovi kartinga postali preskupi i otac to više nije mogao financirati.
Od tada je bio fokusiran samo na minimoto. U prvoj sezoni imao je promjenjive rezultate i još je nalazio sebe u novoj ulozi. Ali imao je nevjerojatnu želju i volju za uspjehom u motociklizmu.
‘Svi imamo neki san u životu, nešto čemu težimo, neki cilj koji želimo ostvariti. Za Valentina je to profesionalni motociklizam. Obožavao se utrkivati', rekao je njegov otac Graziano.
U 1994. godini došao je do prvog većeg rezultata, osvojenog prvenstva Italije. Tada je bilo jasno da je zvijezda rođena.
Od 1996. godine u vrhunskom motociklizmu
Nakon toga krenuo je njegov put prema Moto GP-u. Il Dottore se počeo utrkivati davne 1996. godine za Apriliju u klasi 125 ccm, a već iduće godine osvojio je prvi naslov prvaka. S Hondom je postao svjetski prvak 2001. godine u klasama 500 ccm i Moto GP. Nadimak nosi od početka dominacije u klasi 500 ccm/MotoGP, a poznat je po upečatljivim proslavama pobjeda tijekom počasnih krugova, s akrobacijama na motociklu sam ili s obožavateljima. Nastavio je nizati naslove sve do 2005., a nakon što je 2004. godine prešao na Yamahu, titulama prvaka okitio se i 2008. i 2009. godine.
Višestruki svjetski prvak u 432 utrke pobijedio je ukupno 115 puta, a 235 puta našao se na podiju te se okrunio s devet svjetskih titula u četiri kategorije (1x125ccm, 1x250ccm, 1x500ccm, 6xMotoGP), čime je ispisao povijest ovog sporta.
Talijan iz Urbina cijelu karijeru vozi sa žutim startnim brojem 46, a svojevremeno je izjavio da mu je inspiracija za to bio japanski vozač Norifumi Abe, ali kasnije je otkrio da je to bio startni broj njegova oca kada je pobijedio u prvoj utrci na Svjetskom prvenstvu.
Rossi je odvozio svoju zadnju utrku 14. studenoga 2021. godine na Velikoj nagradi Valencije.
'O danu u kojem ću završiti karijeru uvijek sam razmišljao kao o nečem najgorem jer sam jako dugo u svemu tome i uvijek sam uživao u ovom sportu. No bio je to zapravo lijep dan u kojem sam potpuno uživao jer su ga takvim učinili svi ljudi s kojima sam radio, svi vozači… Imao sam dugu karijeru prepunu zadovoljstva', rekao je Rossi.
Njegov otac bio je uz njega od samog početka pa do kraja karijere i Graziano svakako ima velike zasluge za uspjeh svoga sina. Duo ima bezbroj zajedničkih uspomena.
‘Svaki put prije utrke se zagrlimo. Tijekom njegove karijere to se dogodilo preko 200 puta. To mi je najdraži dio i najdraža uspomena, taj zagrljaj prije utrke', odgovorio je Graziano kad su ga pitali koji mu je najdraži trenutak u cijeloj karijeri njegova sina.
Dan kada je Valentino Rossi zamalo prešao u F1
Rossi je bio vrlo blizu ulasku u Formulu 1, ali je na kraju ostao vjeran svojoj najvećoj ljubavi - motociklizmu. Svi ga poznajemo kao zvijezdu na motoru, ne u automobilu ili F1 bolidu, međutim njegov put prije više od desetljeća zamalo je otišao u drugom smjeru nakon što mu se javio Ferrari.
'To je bio velik trenutak u mom životu. Stefano Domenicali me nazvao i rekao - zašto ne probaš bolid, imamo stazu u Fioranu, zanimljiva je, brza i ima ukosnicu. Rekao sam 'da' i organizirali smo to. Stigli smo u tajnosti, dan prije, jer smo to pokušavali zadržati tajnim, ali nije bilo tako', rekao je Rossi.
Nakon privatnog testa s Ferrarijem uslijedio je još jedan u Valenciji, ovaj put protiv 14 redovitih vozača u Formuli 1. Drugi dan Rossi je bio ukupno deveti, a svojim najbržim vremenom kruga samo sedam desetinki sporiji od najboljeg, Michaela Schumachera.
'Ne sjećam se koliko smo testiranja s Valentinom odradili u Ferrariju, ali najmanje ih je bilo sedam. Već na prvom je izašao na stazu i odvozio neka nevjerojatna vremena. Sjećam se da je Michael Schumacher pratio telemetriju sa mnom i imao je izraz nevjerice na licu', otkrio je Ferrarijev inženjer Luigi Mazzola, dodavši da žali što se Il Dottore nije odlučio za promjenu karijere.
'Osjećao sam velik pritisak. 'Idi u automobil', 'Potpiši za Ferrari jer je to nešto veliko.' Svi, kad sam pokušao zatražiti pomoć da odlučim, rekli su mi: 'Ne, ne moraš ići u F1'. Kao i moja majka. Znao sam da moram sam odlučiti i srce mi je govorilo da moram ostati u Moto GP-u', objasnio je II Dottore i malo je reći da nije pogriješio.
Trag koji je ostavio iza sebe neizbrisiv je i bez njega bi ovaj sport bio puno siromašniji.