Članica AK Aviokarte.hr istrčala je 42.195 metara u vremenu 2:25:44 čime je za tri minute i jednu sekundu nadmašila dosadašnji hrvatski rekord koji je sama postavila prije dvije godine u Linzu. Stublic je u Zürichu slavila s više od pet minuta prednosti pred drugoplasiranom Ukrajinkom Tetjanom Holovčenko (2:31:10). Treće je mjesto pripalo Etiopljanki Abdi Tigist Sheni (2:32:33).

Podsjetimo, prije manje od mjesec dana 29-godišnja je Stublic osvojila treće mjesto na jakom polumaratonu u New Yorku, također s novim hrvatskim rekordom (1:09:18).

'Ovo mi je bio peti maraton u karijeri i iznimno sam sretna rezultatom. Plan je bio da prođem oznaku polumaratona između 1:12:40 i 1:13:00. Trčala sam u skupini s još nekoliko muškaraca i prošli smo polovicu za 1:12:40. U tom sam se trenutku osjećala sjajno i aerobno i fizički. Nakon toga je plan bio držati takav tempo ili pokušati ubrzati. Zadnjih je šest kilometara bilo pomalo teško. Kvadricepsi su mi postali vrlo teški, tako da sam se morala fokusirati na kretanje svojih ruku da bi ih noge mogle slijediti,' kazala je za Totalsport Lisa koja se pred samim ciljem morala suočiti s novim problemom:

'Oko 200 metara prije cilja počela sam sprintati, ali to baš i nije bila dobra ideja. Automatski sam stala i usporila na svoj tempo jer čim sam počela sprintati, osjećala sam da će mi kvadricepsi kolabirati. Ali, to je maraton, prava utrka počinje sedam kilometara do cilja i bitno je tko može izdržati najdulje u tempu.'

Opisala je hrvatska rekorderka i kako se osjeća maratonac prije ovako teške i iznimno zahtjevne utrke.

'Uvijek se osjećam čudno dan uoči maratona i ujutro prije starta, čak bih rekla nestvarno. Ne osjećam se kao da ću trčati maraton za koji sat. Ne znam zašto je to tako. Možda zato što mi se zadaća čini tako dugom i pomalo neobičnom da ne izgleda kao realnost. Jutros kad sam vezala tenisice u hotelu, prije ulaska u autobus, mislila sam: 'Ovako se moraju osjećati ratnici'. Ne smiju biti nervozni i moraju biti fokusirani na zadatak. Znam da maraton nije pitanje života ili smrti, ali osjećala sam se mirno i fokusirano, a istovremeno nisam željela razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi. S obzirom da je maraton disciplina koja ne oprašta i puno se toga može dogoditi, bolje je fokusirati se na sadašnji trenutak. Zato nisam gledala na utrku kao na 42.195 metara, nego sam se pokušala koncentrirati na svaki kilometar posebno.'

Za kraj je Lisa otkrila još jednu zanimljivost i razlog za zadovoljstvo.

'Bila sam ugodno iznenađena, ali ne toliko rezultatom, jer smo treneri i ja znali da mogu trčati oko 2:25, 2:26 ako vrijeme bude dobro i ništa se loše ne dogodi tijekom utrke. Ono što me je iznenadilo je da nisam izgubila nijedan nokat na nožnim prstima. Iako nisam trčala puno maratona, obično sam gubila nokte. Mislim da je stvar u tenisicama. Nedavno sam potpisala s Li-Ningom i iznimno sam zadovoljna njihovim tenisicama. Ne samo da su potporne, nego su i toliko ugodne, kao da nosim debele čarape.'