Nogometna priča Kristijana Lovrića (24) pravi je primjer toga kako se predanim radom i zalaganjem može napredovati do neslućenih visina. Istina, Lovrić je trenutno negdje na pola puta, ali napreduje neslućenom brzinom i, što je najvažnije, ide u pravom smjeru. Sigurno će vrlo brzo naplatiti sav do sada uložen trud.

Naime u posljednje dvije godine, otkako je stigao u redove Gorice, u njegovu se životu promijenilo puno toga - igrački se razvio i stasao, praktički je od anonimnog nogometaša iz 2. lige HNL-a stigao na korak do hrvatske reprezentacije, doslovno je prošao put od trnja do zvijezda. I ne namjerava stati...

Mukotrpan se rad na kraju isplatio

'Bio je to jako težak put, kako za mene, tako i za klub. No kako je rastao klub, rastao sam i ja. Krenuo sam od Ogulina, pa 4. lige u Kustošiji, preko Lučkog, Lokomotive, pa ponovno Kustošije, ali u 2. ligi HNL-a, pa do Gorice, koja me uzela kao novi prvoligaš. Nije ni u Velikoj Gorici sve išlo glatko, trebalo je vremena za prilagodbu, bilo je kriznih trenutaka, loših dana... Teško sam na početku dolazio do izražaja jer nije lako preko noći uskočiti iz drugoligaške u prvoligašku momčad. No mukotrpan rad i disciplina, uz pomoć trenera, suigrača i ljudi u klubu, na kraju su se isplatili. Sada mi se sve to vraća... Jasno, uvijek može bolje, kako kod mene u igri, tako i u igri cijele momčadi, ali i taj proces treba vremena', razmišlja sjajno lijevo krilo Gorice i dodaje:

'Zadovoljan sam, jasno mi je da imam još prostora za napredak, ali idemo korak po korak.'

U prvoj je svojoj sezoni u Hrvatski Telekom Prvoj ligi, 2018./2019., Lovrić u dresu Gorice zabio 10 golova, uz devet asistencija suigračima. Gorica je bila pravi hit prvenstva, a on je iz utakmice u utakmicu gradio status najvećeg i najugodnijeg iznenađenja HT Prve lige. Bio je drugi strijelac svoje momčadi i dao je naslutiti da u njemu leži puno veći potencijal.

Ove sezone to je pokazao i dokazao. U 31 utakmici HT Prve lige zabio je 14 golova uz sedam asistencija. No kad se pogleda generalna slika sezone koja je upravo završila, Lovrić je napravio 'iskorak od sedam milja'.

Profilirao se kao igrač odluke, fantastičnog osjećaja za igru, ubojitog udarca izvan šesnaesterca te kao fenomenalan i precizan izvođač slobodnih udaraca. Protivnički golmani sada se posebno pripremaju za njegove 'bombe' kada igraju protiv Gorice, nikad ne znaš odakle će Lovrić potegnuti. Jer kada opali, to je gotovo sigurno gol...

Ivan Perišić kao nogometni i životni uzor

Na Lovrićev 'pogon' i često spektakularne golove Gorica je rušila Hajduk, Rijeku, Osijek, zabijao je Dinamu i četvrti je najbolji strijelac HT Prve lige ove sezone - zaustavio se na 14 golova.

'Kad u prvoj ligi zabiješ 14 ili 15 golova, to je najbolji znak da si napravio nešto dobro. Ne zamaram se uspjehom jer nisam zabio te golove u Premierligi ili Primeri, ali kad vidimo koliko je jaka naša liga, onda mogu biti još ponosniji na sebe i ekipu', kaže Lovrić, ističući da je u čast svom nogometnom uzoru odlučio kako će na dresu nositi broj 44:

'Da, Ivan Perišić moj je najveći nogometni uzor i baš zbog njega imam broj 44. Igra fantastično s obje noge, fizički je nadmoćan... Za mene je on broj jedan, tip igrača kakav bih i ja jednog dana želio biti.'

Neki će reći da ni sada nije daleko od svog uzora, a u Lovrićevu repertoaru ubojitih šutova ističu se slobodni udarci. Snažni, probojni i, što je najvažnije, precizni! Za to sigurno treba puno sati treninga...

'Kao mlađi sam stalno trenirao slobodnjake, ali u ovom prvoligaškom ritmu i trenažnom procesu postoji neki raspored i ne možeš svaki dan trenirati šutiranje. No jasno je da to ne dolazi tek tako, u to je uloženo puno treninga, puno šutova na gol. Kroz te sam treninge dobio sigurnost i zato sada tako dobro izvodim slobodnjake', kaže Lovrić, igrač koji bi uskoro mogao postati jedan od najprofitabilnijih transfera Gorice.

Traže ga mnogi europski klubovi, spominjao se škotski Celtic, pa pola turske lige, ali i neki njemački i španjolski velikani. Cijena? Za sada prava sitnica kad je ovakav majstor u pitanju. Navodno se radi o najmanje pet milijuna eura, a to je za igrača koji je stasao u redovima Gorice fantastična cifra. Kakav je uopće osjećaj igrati pod takvim pritiskom, postoji li teret svih tih pustih milijuna eura na Lovrićevim leđima?

Najdraži gol? Onaj protiv Rijeke...

'Pritisak je kad se moraš probuditi u šest ujutro i ići raditi po suncu ili snijegu, po 12 sati na skeli, u trgovini... To je puno veći pritisak nego ovaj moj posao. Za mene je ovo najljepši posao na svijetu, da, naporno je, ali lijepo je čuti da se toliki veliki klubovi interesiraju za mene. Hoće li biti nešto od toga? Ne opterećujem se, vidjet ćemo što vrijeme nosi. U isto vrijeme mi laska kad se neki klub raspituje za mene, ali nema presinga', smireno odgovara Lovrić. Ostao je čvrsto na zemlji. A kad smo kod zemlje, gdje bi volio nastaviti karijeru? Ima li nekih posebnih želja što se klubova tiče?

'Kad bih birao, po stilu igre najljepši nogomet igraju Liverpool i Barcelona. Liverpool je mašinerija koja melje sve pred sobom... Ali moram biti realan, nisam - barem ne još - za taj nivo Liverpoola. Jednog dana, tko zna? Siguran sam u jedno, ako i kad odem u bilo koji klub, bilo koju europsku ligu, davat ću sve od sebe kao i sada, kada igram za Goricu. Sigurno je da ću morati biti sve bolji jer će i očekivanja biti veća. Po temperamentu i stilu igre možda bi mi najbolje legle Španjolska ili Portugal. Vidjet ćemo...', razmišlja Lovrić i priznaje kako u HT Prvoj ligi nema 'najdražu mušteriju' ni najdraži klub. No kad bi morao birati, što bi odabrao - Dinamo ili Hajduk?

'Kad zabijam golove, svejedno mi je. U istoj su vreći i Dinamo i Hajduk i Varaždin... Tu ne radim razliku, nitko nema popusta. Sretan sam kad zabijem. Ako me pitate koji mi je klub draži, ni tu ne radim razlike. Nisam zagriženi navijač, svim našim klubovima želim sreću, posebno kad igraju u Europi, jer to svima nama diže rejting. Ali u našem prvenstvu ni za koga nema popusta', otkriva Lovrić i priznaje koji mu je gol u dosadašnjoj karijeri najdraži:

'Teško mi je odabrati najdraži gol, ali ipak možda onaj protiv Rijeke doma kad smo pobijedili 1:0. Odigrali smo fantastično...'

Sredio je Lovrić sa suigračima iz Gorice u nekoliko navrata Rijeku, Osijek, ali i Hajduk. Toliko je izludio 'bile' da mu je na kraju utakmice Torcida skandirala i otvoreno ga pozvala da dođe u Hajduk...

Uspoređuju ga s Ronaldom, ali njemu je Messi draži...

'Bilo je lijepo čuti to, u tim trenucima shvatiš koliko ljudi cijene tvoj rad i trud, tvoje igre na terenu. Bio sam zaista ponosan', priznaje napadač Gorice za kojeg mnogi misle da je nakon ovakve sjajne sezone zaslužio poziv u reprezentaciju.

'Hrvatska reprezentacija jedna je od najboljih na svijetu, a izbornik Zlatko Dalić zove one koji su najbolji na svojim pozicijama, koji su u najboljoj formi i svaka njegova odluka bila je prava. Iskreno, ja ne mogu utjecati na njegov izbor, niti bih se želio gurati', skromno kaže Lovrić i dodaje:

'Jasno, da poziv dođe, odmah bih se odazvao. Pa to je najveća čast. Obući naš dres najveća je nagrada za sav trud i rad. Vrlo rado ću se odazvati ako me i kad me izbornik pozove. Iako, treba biti realan, igrači koji su sada u reprezentaciji taj su poziv i zaslužili, ispred mene su.'

Zamolili smo ga da sa svoje stručne strane presudi u dilemi koja će se povlačiti još desetljećima - Leo Messi ili Cristiano Ronaldo?

'Definitivno Leo Messi', ispalio je Lovrić bez zadrške iako ga mnogi - zbog pozicije u momčadi i nekih sličnosti u igri- nazivaju i 'velikogorički Cristiano Ronaldo'.

Monika i Kristijan, skladan nogometni par...

Zašli smo malo i u privatne vode - njegova zaručnica Monika Conjar je nogometašica, hrvatska reprezentativka. Koliko je lakše biti s nekim tko razumije takav način i raspored života koji diktiraju treninzi, karantene, putovanja, s ne baš previše slobodnog vremena…

'Istina, lakše je jer ona razumije moj posao, ja razumijem njezin. Jedno drugome smo velika potpora, najveći oslonac... Monika je nešto najbolje što mi se dogodilo, izvela me na pravi put kao moj savjetnik i kritičar. Najviše je pridonijela tome što sam izbacio nervozu iz svoje igre jer je to stalno kritizirala. Puno je lakše kad te osoba razumije, kad s njom proživljavaš pobjede ili poraze. Lakše se izdignuti iz loših trenutaka ili se primiriti kad je euforija. Maksimalno se podržavamo, jedno drugome dajemo savjete', otkrio je Kristijan, dodavši da se razveseli kad ga navijači zaustave na cesti:

'Prepoznaju me, neki traže i da se fotkamo. Jasno, i meni je to drago, uvijek sam spreman ispuniti im želju. Jer i ja sam kao mlađi pratio našu ligu, bila mi je želja sresti igrače, recimo Eduarda da Silvu, želio sam se slikati s njima... Uvijek sam spreman za to, pogotovo kad vidim koliko to znači djeci, koliko se vesele.'

Tko je popularniji u Ogulinu - Kristijan Lovrić ili Luka Cindrić?

Za kraj spomenimo kako je Lovrić rođen u Ogulinu, u kojem sada veliku konkurenciju ima u svom prijatelju iz djetinjstva i nekadašnjem suigraču iz malonogometne ekipe Luki Cindriću. Jesu li ostali u kontaktu? Tko je popularniji u rodnom gradu?

'Čujemo se Cindrić i ja tu i tamo. Ima on milijun svojih obveza... I da, on je trenutno popularniji', priznaje Lovrić i dodaje:

'Činjenica je da Luka igra u Barceloni, kandidat je za najboljeg rukometaša na svijetu, osvojio je Ligu prvaka, bio je drugi s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu. Radi fenomenalan posao i naklon mu do poda za sve što je do sada napravio. On je uspješan i karakteran momak, dobro odgojen, vrhunski sportaš, top klasa.'

Luka i Kristijan zajedno su igrali u malonogometnoj momčadi...

'Puno sam puta igrao mali nogomet s Lukom, ali nikad nismo zajedno zaigrali ni veliki nogomet ni rukomet. Na kraju sam se odlučio za nogomet, a on za rukomet. Vjerujem kako smo obojica donijela dobru odluku. Iako treba reći da je on bio najbolji u svim sportovima kojima se bavio, čovjek je multitalent za sve sportove. Bio je gušt igrati s njim, ma mogao je sve što je htio - pravi je vrhunski sportaš i vrhunski čovjek. Uvijek rado prepričavamo kako smo, igrajući mali nogomet za školu, osvojili treće mjesto u Hrvatskoj', zaključio je Kristijan Lovrić.