Dinamo danas slavi 20 godina od kako je vraćeno ime Dinamo. Bilo je to 14. veljače, na Valentinovo 2000. godine. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman promijenio je ime zagrebačkog kluba, a to se navijačima nikako nije svidjelo. Htjeli su da se klub iz Croatia vrati u Dinamo, ime koje mu najviše pristaje.

Pokušalo se s neslavnim HAŠK-om Građanskim. pa Croatiom, a onda je sve vraćeno na tvorničke postavke, na Dinamo. Dinamo je o ovom, za klub i navijače možda i najvažnijem trenutku u povijesti, snimio kratki dokumentarac. Glavno i najzanimljivije lice u ovom filmu je svakako Zdravko Mamić koji se prisjetio događaja od prije 20 godina i otkrio svoju ulogu u vraćanju imena Dinamo.

'Dinamo je igrao protiv Auxerrea u Kupu UEFA. Noć uoči te utakmice sam gostovao u emisiji Radija Cibone i puno me navijača zvalo. Rekao sam im da ću sve učiniti da sutra prije utakmice pustimo Dinamovu himnu s razglasa. Došao sam u klub i predao kasetu s himnom tadašnjem glasnogovorniku Ivanu Rotimu i rekao mu: 'Izvoli pustiti himnu Dinama na stadionu'. Rekao mi je: 'Može šefe'. Tada sam bio direktor kluba', prisjeća se Mamić vremena kada se klub zvao Croatia i borio za svoje ime Dinamo pa nastavlja:

'Sat vremena prije utakmice u klub ulazi kolona koju predvodi Ćiro Blažević. Paralelno s njime je predsjednik Tuđman i još 15-ak ljudi. Odjednom Ćiro krene prema meni i teatralno počne vikati: 'Što si ti umišljaš? Ti ćeš ignorirati poglavarove odluke?' Vidio sam da drži kasetu u ruci', rekao je Mamić koji ipak nije uspio pustiti Dinamovu himnu na stadionu.

Prvi pokušaj da se predsjedniku Franji Tuđmanu nametne tema imena kluba je propao, ali navijači nisu odustajali pa tako ni ljudi bliski klubu.

'Došla je i druga prilika. Tuđman je kartao s prijateljima Gojkom Šuškom, liječnikom Velimirom Šimunićem i Suadom Rizvanbegovićem, a mi smo bili sa strane. Bio je Branko Mikša koji je tada bio gradonačelnik Zagreba i libling predsjednika Tuđmana i još nekoliko ljudi. Svi smo čekali Ćiru da startamo u akciju oko Dinama. I ulazi Ćiro, predsjednik ga pita: 'Je li, Ćiro, imaš li ti neke veze s ovom pričom oko imena?' A Ćiro koji je došao s istim zadatkom kao i mi, kaže: 'Tko? Ja? Predsjedniče, nemam pojma!' I Tuđman je rekao: 'Onda smo to apsolvirali!', a Ćiro kaže: “Naravno, predsjedniče!” Onda je Mikša rekao: 'Uuuu, Ćiro, jesi se borio...', a mi smo svi popadali od smijeha i neko vrijeme šutjeli', rekao je Mamić pa nastavio:

'Prišao sam Tuđmanu i rekao: 'Predsjedniče, mogu li Vam nešto reći? Vama svi lažu. Mi smo se svi okupili da vam objasnimo što se događa na terenu, da narod želi da se ime Dinamo vrati, to smo vam htjeli reći. U prvoj sekundi je akcija propala, jer ste prozreli Ćiru, a on je jedan od nas.' On je stisnuo šake, lupio po stolu i rekao: 'I ti si na liniji London - Bruxelles - Manolić...' Rekao sam mu: Ja Vam samo kažem što navijači misle!'', rekao je Mamić.

Treća sreća što se tiče promjena imena dogodila se kada je Tuđman već bio bolestan. Dok je predsjednik ležao u bolnici, ljudi koji mu nisu imali hrabrosti ništa do tada reći su se okrenuli protiv njegove odluke. Organizirao ih je Mamić.

'Organizirao sam sastanak vrlo moćnih ljudi. Ivo Pukanić i Tomislav Židak, čija je riječ u medijima bila jako važna, zatim poduzetnik Željko Šelendić koji je bio prijatelj sa Zlatkom Canjugom, predsjednikom Dinama... Do te večere mi smo bili zakleti neprijatelji. Rekli smo Canjugi da je jedini način da preživi i on i Dinamo da vratimo ime Dinamo i da se ja vratim u IO kluba. On se složio...', rekao je Mamić pa dodao:

'Najveći sam obol dao, to je bila moja izmišljotina, iskoristio sam poznavanje terena, slabosti u kojima je bio tada Canjuga, uključio sam sve moje prijatelje do kojih je on držao. Zeko je bio taj koji je formalno izišao iz kluba i priopćio to ljudima. Zeku sam prije toga ja doveo iz Grčke, ja sam ga vratio za sportskog direktora', zaključio je Mamić.