Kada se pripremala reintegracija hrvatskog Podunavlja, nadležnima u Zagrebu bilo je iznimno važno da povratnike u Vukovaru dočeka i neki jači sportski sadržaj. Kruha i igara. Tako je ljeta 1998. osnovan HNK Vukovar '91. koji je uzeo status nekadašnjeg NK Sloga, bivšeg kluba čiji stadion koriste i danas. Uspon novog kluba bio je ekspresan. Krenuli su iz druge lige i odmah ušli u prvu te utakmice igrali na stadionu u Borovu. Proljeće su otvorili povijesnom utakmicom s novouskrslim Dinamom, a predzadnje kolo u Borovu s Osijekom donijelo je otrežnjenje.

'Nas sedam se tada vratilo iz Zagreba na nagovor prvog predsjednika kluba Andrije Čovića i moralo se odmah ući u prvu ligu. Ušli smo, ali nismo imali adekvatnu kvalitetu i usprkos velikom naporu nismo uspjeli opstati. Slobodnjak Osijekovog Beljana u 79. minuti predzadnjeg kola za 1:2 bio je ključan', prisjeća se Ivica Radoš, tadašnji igrač a današnji trener juniora u klubu koji je u međuvremenu dugo vodio i prvu momčad.

Klub se u hrvatsku elitu više nije vraćao, no drugi rang godinama im je bio adekvatan. U prvoj sezoni (00/01) nakon ispadanja apatija je klub odvela u zonu ispadanja, ali proljeće je donijelo veliku seriju razbuđenih Vukovaraca koji su zasjeli na sedmo mjesto od 18 momčadi. Tadašnji trener Radoš najviše se sjeća dvoboja s kraja prvenstva protiv Sesveta u Borovu. Vukovarcima nije trebalo ništa, a gosti su u njima ključnu pobjedu bili spremni uložiti i poveću sumu novca.

'Čudna je to bila priča... Novac je već došao u Vukovar i očekivalo se da izgubimo 0:1. Gadila mi se ponuda, ali nitko mi nije rekao da taj cirkus govorim igračima. Kao da je to netko drugi sredio. Odabrao sam 11-icu koje sam smatrao najboljima i istrčali smo pred više od dvije tisuće ljudi. Prvi put se skupilo toliko nakon ispadanja iz HNL-a, baš je grad odbrojavao do utakmice da vidimo gdje smo protiv najboljih. I već na početku golom Živkovića smo poveli i tih 0:1 je već 'palo'. Ali pred kraj poluvremena dobivamo tragikomični crveni karton i Sesvete nas stišću...

Naprijed sam ostavio samog Danijela Popovića, daleko najboljeg igrača u povijesti ovog kluba, i sjajno smo se branili. Momčad je izgarala, a mi s klupe nismo se obazirali na vidljivu nervozu nekih ljudi. I onda je Popović dobio pravu loptu, lažnjakom izbacio njihove stopere koji su nam 'izdubili bob stazu' do kornera i odmah pogodio suprotan kut. Sjajan gol, konačnih 2:0 za nas i velika euforija na tribinama. Novac se morao vraćati po autoputu', kroz ponosni smijeh govori nekadašnji as jugoslavenskog drugoligaša Sremca iz Bogdanovaca i legenda u nastajanju Vukovara '91.

Gospodin Radoš je nogometno zaljubljen u tragično preminulog Danijela Popovića te otkriva da je nesretni mladić u trenutku smrti imao potpisan predugovor s Borussijom Dortmund. Te druge drugoligaške sezone svog Vukovara Danijel zabija 22 gola u polusezoni i odlazi u Francusku. Klub je samo za posudbu dobio 600 tisuća maraka, ali i bez svog bisera uzeo naslov u drugoj ligi. No Šibenik je u kvalifikacijama za elitu bio bolji 0:0 i 4:3.

'Ma to je bila strašna sudačka pljačka, jedna od najružnijih koje sam proživio. I danas mislim da nisu željeli imati tri prvoligaša na tako malom prostoru i da ništa nisu prepustili slučaju', rezonira sa sjetom trener.

Vukovar je ostao u drugoj ligi do 2008., a tada ispada i klizi prema stečaju koji ga pogađa 2012. godine. No zbog ratnih zasluga mimo pravilnika ga ne izbacuju u zadnji, već u četvrti rang iz kojeg se nakon serije od deset pobjeda ekspresno vraća u treću ligu. Uvjeti za rad danas bitno otežavaju optimizam u klubu, ali prošle sezone osvojili su Kup središta Vukovar, što im i jest osnovni cilj.

'Svladali smo u zadnje dvije runde Vuteks Slogu i Agrar iz Bobote, čime smo potvrdili primat u gradu. Danas imamo okvirno pola domaćih igrača, ali pitanje je koliko ćemo moći izbaciti novih igrača u iduće dvije, tri godine. Zastoj je u kvaliteti proizvodnje, ali svejedno imamo plan u iduće četiri godine ući u drugoligaško društvo i ponovno se tamo stabilizirati. Vukovar zaslužuje imati drugoligaša, na nama je da mu to omogućimo', poručuju iz kluba sa stadiona na kojemu su se jutros okupili hrvatski branitelji uoči kolone sjećanja.

HNK Vukovar '91 od grada godišnje dobije 800.000 kuna. Od toga 150 tisuća za održavanje najboljeg klupskog projekta, Nogometne škole Mali Vukovarac. Ona danas okuplja oko 170 djece, od čega preko 50 limača. Sustavno se prati razvoj kvalitete u gradu i sanjaju bolji dani. Prošli su stazu od brzog uspona preko sporog ponora prema stečaju do povratka u realne okvire. Danas oni svrstavaju klub u treću ligu. Ciljevi su im veći, a pred njima je jako puno posla.