Ovoga puta, hvala nebesima, nije došlo do rata kao prije 41 godinu, kada su navijački neredi tijekom kvalifikacijskog pripetavanja Hondurasa i Salvadora dolili ulje na vatru političke krize te isprovocirali četverodnevni rat u kojem je poginulo preko 2.000 ljudi, uz stotine tisuća raseljenih.

Sve u svemu, ovoj momčadi neće nedostajati motiva. Pogotovo idolu nacije Wilsonu Palaciosu, nesuđenom Zvezdašu koji je jednom u Hondurasu skoro srušio Olimpijin stadion kada je u utakmici, odlučujućoj za naslov prvaka, kod 2:2 zabio gol s centra igrališta.

Snažan i borben, a tehnički besprijekoran, srednji veznjak se nakon neuspjelog transfera u Crvenu Zvezdu i Monaco ipak probio na europsku scenu preko Birmingham Cityja, i eto ga već uz bok vršnjacima Kranjčaru i Modriću u Tottenhamu. Šuška se i o interesu Real Madrida... Svjetsko priznanje svoje nogometne vrijednosti Wilson je zasluživao u teškim danima, nakon što mu je lani honduraška banda otela i ubila brata Edwina.

Talenata u Hondurasu ne fali, ali reprezentativne zvijezde što se smucaju po Italiji već su dugo 30-godišnjaci: David Souazo, legenda Cagliarija, ili specijalac za slobodnjake Julio Cesar de Leon, zvani Rambo: momci mijenjaju klubove kao čarape: potonji ih je od 2001. do danas promijenio čak devet (većinu kroz posudbe), a Amado Guevara čak 13 na tri kontinenta! No ni on nije najveći vagabund među Hondurašanima. Stari Carlos Pavon, junak proteklih kvalifikacija, u 18 godina dugoj karijeri igrao je za okruglih 20 klubova!

PROGNOZA: Honduras je po nekima jedna od skrivenih tajni latinoameričkog loptanja. Probili su magičnu opnu CONCACAF-ovih kvalifikacija na kojima su nekoliko puta izvisili u presudnom trenutku, iako su prethodno svrstavani favorite. No sada imaju darovitog kolumbijskog trenera Ruedu, koji je s kolumbijskim mladim reprezentacijama bio u svjetskom vrhu. Palacios će se pobrinuti da ne budu topovska hrana, ali skupinu će proći samo ako isti Španjolcima zabije gol s centra ili nešto slično.